Konvencija o radu pomoraca, 2006 (engleski i hrvatski jezik)

(iv) u slučaju da je brod upućen u ratnu zonu, kako je utvrđeno državnim zakonima, propisima
ili ugovorom o zaposlenju pomorca, u koju pomorac nije suglasan ići; i
(v) u slučaju prestanka ili prekida zaposlenja u skladu s ugovorom za cijelu gospodarsku granu
ili kolektivnim ugovorom ili prestankom zaposlenja iz nekog drugog sličnog razloga.
2. Pri utvrđivanju najdužeg trajanja službe na brodu koja pomorcu daje pravo na repatrijaciju, u skladu
s ovim Kodeksom, treba obratiti pažnju na čimbenike koji štetno djeluju na radnu okolinu pomorca.
Svaka članica treba nastojati, kad god je to moguće, smanjiti ovo trajanje u svrhu tehnoloških
promjena i razvoja, i može se rukovoditi preporukama koje je o tom pitanju dala Zajednička
pomorska komisija.
3. Troškovi koje će snositi brodovlasnik za repatrijaciju prema standardu A 2. 5 trebaju obuhvaćati
barem sljedeće:
(a) putovanje do odredišta koje je izabrano za repatrijaciju, u skladu s točkom 6. ove smjernice;
(b) smještaj i prehranu od trenutka kad je pomorac napustio brod do dolaska u odredište za repatrijaciju;
(c) plaću i doplatke od trenutka kad je pomorac napustio brod do dolaska u odredište za repatrijaciju,
ako je to predviđeno državnim zakonima, propisima ili kolektivnim ugovorima;
(d) prijevoz 30 kg osobne prtljage pomorca do odredišta za repatrijaciju; i
(e) potrebno liječenje dok pomorac nije zdravstveno sposoban za putovanje do odredišta za
repatrijaciju.
4. Vrijeme čekanja na repatrijaciju i vrijeme putovanja ne bi smjelo biti odbijeno od plaćenog odmora
koje su stekli pomorci.
5. Od brodovlasnika treba zahtijevati da nastave pokrivati troškove repatrijacije sve dok pomorci ne
stignu na odredište propisano ovim Kodeksom ili ne dobiju odgovarajuće zaposlenje na brodu koji
plovi do jednog od ovih odredišta.
6. Svaka članica treba zahtijevati da brodovlasnici preuzmu obvezu da će organizirati repatrijaciju
odgovarajućim i brzim sredstvima. Redovan način prijevoza treba biti zrakom. Članica treba
propisati odredišta u koja pomorci mogu biti repatrirani. Odredišta trebaju uključivati zemlje za
koje se smatra da su pomorci s njima u bitnoj vezi uključujući:
(a) mjesto u koje se pomorac suglasio stupiti u zaposlenje ;
(b) mjesto utvrđeno kolektivnim ugovorom;
(c) zemlju prebivališta pomorca; ili
(d) svako drugo mjesto koje je obostrano dogovoreno u vrijeme stupanja u zaposlenje.
7. Pomorci trebaju imati pravo izbora između propisanih mjesta odredišta u koje će oni biti repatrirani.
8. Pravo na repatrijaciju može prestati ako je pomorci ne zatraže u razumnom roku koji će se utvrditi
državnim zakonima, propisima ili kolektivnim ugovorima.
44