Upute za izradu seminara (pdf dokument) - Pravni Fakultet Osijek

1. Naslovna stranica
Elementi naslovne stranicu su zaglavlje, srednji dio i podnožje.
Svi elementi na naslovnoj stranici centriraju se.
Za naslovnu stranicu koristi se isti tip i veličina slova kao i za glavni dio rada.
Samo se naslov rada ističe, tako da se piše velikim slovima.
U zaglavlju stoji naziv sveučilišta i fakulteta.
U srednjem dijelu stoji ime studenta i puni naslov rada, ispod čega je naznaka svrhe rada.
Ispod toga treba naznačiti ime voditelja seminara/mentora rada.
U podnožju je mjesto i naznaka vremena nastanka rada (obično godina ili godina i mjesec
predaje rada - npr. Osijek, 2009.)
2. Izgled naslovne stranice mora biti kako slijedi u primjeru:
Sveučilište J. J. Strossmayera u Osijeku
Pravni fakultet
Ana Anić
Bachov apsolutizam
seminarski rad
iz predmeta Povijest hrvatskog prava i države
Mentor : prof. dr. sc. Josip Vrbošić
Osijek, siječanj 2009. god.
3. D i j e l o v i s e m i n a r s k o g r a d a :
naslovna stranica
kazalo ( sadržaj )
uvod
glavni dio ( corpus sem. rada )
zaključak
popis literature i pravnih izvora
prilozi

4. numeracija stranica započinje od uvoda (‘arapskim’ brojevima)
5. Koliko stranica može imati seminarski rad
Kod odredivanja opsega rada,odnosno broja stranica, student mora imati na umu sljedeca
pravila:
Broj stranica ovisi o temi i nacinu obrade rada
Broj stranica ne smije biti manji od 15 stranica, a veci od 30 stranica.
Bitna je kvaliteta napisanog, jer preveliko prepisivanje iz korištenih izvora, iako pravilno
citirano, a s ciljem povecanja broja stranica rada može biti uzeto kao loša karakteristika
rada.
U broj stranica racuna se tzv. glavni dio rada, koji ne ukljucuje: naslovnu stranicu,
sadržaj, popis literature i druge dodatke.
5. seminarski rad mora biti pisan po slijedećim pravilima za
formatiranje teksta u MS Word-u:
Rad se piše racunalom (cak i skice koje student predaje voditelju seminara na pregled).
Treba izbjegavati korištenje stiliziranih i neobicnih tipova slova (fontova) i korištenje
više razlicitih tipova slova (fontova) u istom radu.
Font - Arial, Times New Roman, Courier New, Verdana
Velicina slova (eng. Font Size) u tekstu mora biti 12, u bilješkama (fusnotama) 10.
Naslovi i podnaslovi smiju biti cetiri odnosno dvije velicine (tocke) veci od glavnog
teksta, pritom vodeci racuna o proporcionalnosti kod uvecavanja ili smanjivanja velicine
slova naslova/podnaslova.
Tekst je potrebno urediti na nacin da sadrži približno broj znakova koliko standardna autorska
kartica teksta (1800 znakova) ili otprilike 30 redova teksta po stranici.
Ukoliko se koristi Podcrtavanje (eng. Underline), Kurziv (eng. Italic) ili Masni tisak
(eng. Bold) za oznacavanje pojedinih naslova i podnaslova, student mora voditi racuna o
formi i dosljednosti u korištenju. Dakle ako se naslov ili podnaslov krene pisati npr.
masnim tiskom, kod pisanja sljedeceg naslova ili podnaslova iste važnosti mora biti
upotrijebljen masni tisak, isto vrijedi za ostale nacine.
Kosim slovima ili kurzivom takoder oznacavamo pojedine strane rijeci u tekstu (npr.
Common law) ili dijelove citata (npr. op. cit., ibid.).
Prored u tekstu mora biti 1.5 , a u fusnotama 1.
Stranice rada moraju biti numerirane, odnosno, treba biti oznacen broj stranice. Ne
numerira se naslovna stranica rada. Autor može odabrati hoce li brojevi biti naznaceni u

gornjem ili donjem desnom uglu koristeci funkciju programa za pisanje za automatsko
umetanje brojeva stranica.
Tijekom izrade rada student ce odrediti koliko ce poglavlja, podpoglavlja i daljnjih grananja
po cjelinama rad imati.
Treba obratiti pažnju da se poglavljima oznacavaju osnovni dijelovi rada, podpoglavljima
specificni dijelovi konkretnog dijela i tako dalje.
Broj i odredenje dijelova mora slijediti logicki slijed izlaganja.
Za oznacavanje cjelina preporucamo upotrebu arapskih brojeva i tocki.
Page setup: - left: 2,5,
- right: 2,5,
- top, bottom: 2,5 .
6. Kako napisati bilješke (fusnote), osnovna pravila
Iako postoji više nacina pisanja bilješki, preporucujemo pisanje tzv. footnotes ili fusnota: na
podnožju svake stranice.
Suvremeni programi za pisanje sadrže ovu funkciju u meniju „Umetanje“ (eng. Insert) , gdje
se vrlo lako unose u tekst.
U bilješke se piše:
Upute na izvore svih važnijih cinjenica i ideja iznesenih u tekstu i definicije manje poznatih
ili specificnih pojmova.
Uputa na druge radove, npr. one gdje je konkretno pitanje bolje ili detljnije obradeno.
Uputa na drugi dio vlastitog rada gdje se opširnije obraduje neko konkretno pitanje.
Razmišljanja o sporednim aspektima nekog problema.
Navodi mišljenja drugacijih ili suprotnih od onih iznesenih u tekstu.
U bilješkama se ne navode opceprihvaceni stavovi, opcepoznate cinjenice te uvriježene
izreke, poslovice, itd.
Svaka bilješka je zatvorena cjelina (recenica) i završava tockom ili nekim drugim završnim
interpunkcijskim znakom.

7. Citiranje literature i pravnih izvora
Sastavni dijelovi citata (opce pravilo): Prezime i ime autora, Naslov, Izvor, Mjesto citata.
CITIRANJE KNJIGA
Obavezni dijelovi citata: autor, naslov knjige, mjesto i godina izdanja – izdavač, mjesto citata
- stranice, poglavlja).
Primjer: Engelsfeld, Neda, Povijest hrvatske države i prava, Pravni fakultet Zagreb, 2002., str.
152.
CITIRANJE RADOVA OBJEVLJENIH U STRUCNIM CASOPISIMA
Obavezni dijelovi citata: autor, naslov rada (clanka), naziv caspisa, godište i godina casopisa
(i, eventualno broj casopisa unutar godišta), izdavač, mjesto citata (br. stranice).
Primjer: Margetic, Lujo, O pravnoj povijesti zagrebackog Gradeca, Zbornik Pravnog fakulteta
u Zagrebu, God. 57, 2007., br. 4-5, str. 31-53.
CITIRANJE CLANAKA OBJAVLJENIH U KNJIGAMA I ZBORNICIMA RADOVA
Obavezni dijelovi citata: autor, naslov rada, naznaka izvora u kojem je rad objavljen (cemu
prethodi rijec „u“ iza koje slijedi dvotocka), mjesto i godina izdanja, mjesto citata (stranice).
Primjer: Josipovic, Tatjana, Zaštita kulturnih dobara u Europskoj uniji, u: Gavella, Nikola,
et.al. Europsko privatno pravo, Zagreb, 2002., str. 97-146.
U primjeru je korištena kratica „et.al.“- koristi se kad djelo ima više autora, navede se prvi ili
najvažniji autor, a kratica et.al. zamjenjuje navodenje svih ostalih.
CITIRANJE TEKSTOVA S INTERNETA
Obvezatni dijelovi citata: naziv citiranog teksta, puna adresa stranice (URL, http, IP...), datum
pristupa stranici.
Citiraju se na način da se navede prezime i ime autora (ako je poznat), naslov članka, naziv
publikacije, broj i godište (ako je članak objavljen u publikaciji), web stranica, datum kada je
stranica ažurirana te datum ispisa članka
1. Resta, Pier G., Losses Caused by Animals, 3 Cardozo El. L. Bull., 18(1997),
, 29. lipnja 1997., 1. veljače 1998.
Primjer: Izvor dokumenata pravne povijesti, www.legalhistory.com, 12. veljace 2009.
CITIRANJE PROPISA (OPCIH NORMATIVNIH AKATA)
Obvezatni dijelovi citata: puni naziv propisa te (u zagradama) naziv službenog glasila u
kojem je propis objavljen, broj i godinu glasila u kojem je objavljen osnovni tekst te svih
istalih brojeva u kojima su objavljene izmjene i dopune.

Primjer 1: Zakon o zemljišnim knjigama, Narodne novine br. 91/96., 137/99.
Vrlo se cesto dogada da se ista knjiga ili casopis ili neki drugi izvor u seminarskom radu citira
nekoliko puta.
Da bi se izbjeglo pisanje punih citata više puta tijekom rada, postoje latinske kratice koje
zamjenjuju pune citate, a citatelju pružaju potpunu informaciju o citiranom djelu.
U nastavku su prikazane situacije do kojih može doci i koju kraticu koristiti u kojoj situaciji:
Navod iste stranice (u kontinuitetu - sljedeća bilješka): ibid. = “ibidem”, “na navedenom
mjestu”
4
Jasna Garašić, “Postoji li prekoračenje granica tužbenog zahtjeva kada sud novčani iznos
koji je utužen u stranoj valuti dosudi u dinarima”, Zakonitost, 41:1/1987, str. 82.
5
Ibid.
Navod druge stranice istog rada (u kontinuitetu - sljedeća bilješka): ibid. = “ibidem”,
23
Pokrovac, Z., “Croatian Electoral Legislation for Parliamentary and Presidential Elections
from 14 February 1990 to 30 September 1993”, Croatian Critical Legal Review, 1:2-3/1996,
str. 209.
24
Cf. ibid., str. 211-215, 220.
Navod iste stranice (bez kontinuiteta): loc. cit. = “locus citatum”, “citirano mjesto”
22
Berman, Harold, Law and Revolution, Cambridge, 1983, str. 159.
…
35
Berman, Law and Revolution, loc. cit.
Citiranje drugog mjesta ranije navedenog rada (bez kontinuiteta): op. cit. = “opus
citatum”, “navedeno djelo” (uvijek je radi preglednosti poželjno
4
Jasna Garašić, “Postoji li prekoračenje granica tužbenog zahtjeva kada sud novčani iznos
koji je utužen u stranoj valuti dosudi u dinarima”, Zakonitost, 41:1/1987, str. 82.
6
...

7
Garašić, op. cit. (bilj. 4), str. 86.
Citiranje drugog rada istog autora (u istoj bilješci): id. = “idem”, “isti (autor)”
6
Vidi Dika, M., O biti i granicama pravomoćnosti, Zagreb, 1991, str. 93; id., “O razvitku
instituta sudske (sudačke) nezavisnosti u zapadnoevropskom civilizacijskom krugu”, Zbornik
Pravnog fakulteta u Zagrebu (Suppl.), 42:4/1992, str. 513.
Skraćeno citiranje ranije citiranog rada (ako se citira istog autora): cit. = “citatum”,
“(već) citirano”
18 Triva, S., “Talijansko Vrhovno sudbeno vijeće”, Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu
(Suppl.), 42:4/1992, str. 575-577.
19
...
20 Triva, S., “Talijansko Vrhovno sudbeno vijeće”, cit., str. 580.
Citiranje svoga vlastitoga rada - infra = dolje, kasnije, za kasnije mjesto; supra = gore,
ranije, za ranije mjesto:
5
Vidi supra, str. 6, bilj. 8.
6
...
7
...
8
Cf. infra, str. 23.
Kombinirano citiranje i druga pravila
Kratice koje se koriste u ponovljenim citatima mogu se kombinirati sa signalima u bilješkama
na razne načine, ali pritom treba biti oprezan; dopustive su npr. kombinacije:
Vidi opširnije… (ili Amplius infra, ad …); Op. et loc. cit; Cf. supra, bilješka 5 i tekst iznad
nje;

17. Kako napisati popis korištene literature i pravnih izvora
Na sam kraj dolazi popis literature kao obvezatan dio rada. U njemu su na jednom mjestu
rednim brojevima nabrojeni svi izvori koje je student koristio tijekom izrade rada, a koji su
navedeni po pravilima o citiranju – potpuni citati uz ispuštanje brojeva stranica.
Popis se navodi abecednim redom prezimena autora korištenih radova. Citirani zakonski
tekstovi i citirane sudske i arbitražne odluke navest cemo u istom popisu, ali cemo ih staviti u
odvojenu skupinu, savjetujemo koristiti jedan prazan red razmaka da bi se odvajanjem
naglasilo njihovo pripadanje drugoj kategoriji izvora. Zakonski tekstovi i sudske odluke
takoder ce biti poredane po abecedi.
Literatura mora biti pravilno popisana i to na slijedeći način
1. knjige i referentne publikacije (rječnici, enciklopedije...)
2. stručni časopisi (Pravni vjesnik, Zbornik Pr. fakul. U Zagrebu, Politička misao ...)
3. propisi
4. izvori s Weba,