Ivana Jovanovic MT.pdf (7089 KB) - Institut tehničkih nauka SANU

Ivana Jovanovic MT.pdf (7089 KB) - Institut tehničkih nauka SANU Ivana Jovanovic MT.pdf (7089 KB) - Institut tehničkih nauka SANU

itn.sanu.ac.rs
from itn.sanu.ac.rs More from this publisher
26.01.2015 Views

Ivana Jovanović Magistarska teza a) b) c) d) e) f) Faktor oblika, f L Slika 4.50 Rezultati stereoloških merenja čestica praha PDLLA u kojem je inkorporiran protein HRP-serija 5. a) poprečni presek-A A , b) obim-L P , c) feret X, d) feret Y, e) maksimalni prečnik čestice-D max , f) faktor oblika-f L 92

Ivana Jovanović Magistarska teza 4.3.3 Rezultati SDS-PAGE elektroforeze prahova kompozita (PDLLA+BSA i PDLLA+HRP) Kvalitativna analiza kompozitnog praha sastavljanog od polimera PDLLA i proteina, BSA ili HRP, je urađena primenom elektroforeze. Za razdvajanje i karakterizaciju proteina korišćena je tehnika jednodimenzionalne elektroforeze u poliakrilamidnom gelu u prisustvu sodium-dodecilsulfata (SDS-PAGE) po modifikovanoj metodi Sambrook-a i sar. (1989) [118], koju je postavio Laemmli (1970) [119]. Ova metoda se zasniva na razdvajanju proteina na osnovu njihovih molekulskih masa, gde poliakrilamidni gel služi kao inertni matriks kroz čije se pore proteini kreću pod uticajem električnog polja. Veličina pora varira u zavisnosti od procenta akril- i bis-akrilamida u gelu i podešava se prema opsegu molekulskih masa proteina koji se razdvajaju. Negativno naelektrisani molekuli SDS-a, prisutni u rastvoru u kome se resuspenduju uzorci, vezuju se svojim hidrofobnim delom za hidrofobne delove molekula proteina. Pošto je količina SDS-a vezanog za jedinicu mase proteina konstantna (1.4 g SDS-a / 1 g proteina), šarža proteina je određena SDS-om a ne šaržama amino kiselina. Tako je veličina negativne šarže svakog proteina direktno proporcionalna njegovoj molekulskoj težini. U električnom polju, tokom elektroforeze, negativno naelektrisani proteini kreću se ka pozitivnom polu kroz poliakrilamidni gel koji služi kao molekulsko sito. Ovako se proteini razdvajaju u niz diskretnih traka koje postaju vidljive nakon bojenja gelova. U eksperimentima je kao gel za razdvajanje korišćen 12% poliakrilamidni gel sledećeg sastava: 11.7% akrilamid, 0.3% metilen-bis-akrilamid, 0.375 M Tris-HCl, pH 8.8, 0.1% SDS, 0.05% amonijum - persulfat i 0.05% TEMED (tetrametil-etilen-diamin). Preko polimerizovanog gela za razdvajanje u pločama, naliven je 4% gel za skoncentrisavanje uzoraka u sastavu: 3.9% akrilamid, 0.1% metilen-bis-akrilamid, 0.125 M Tris-HCl, pH 6.8, 0.1% SDS, 0.05% amonijum - persulfat, 0.1% TEMED. Proteini su pre nanošenja na elektroforezu rastvoreni u puferu za uzorke: 2% SDS, 0.0625 M Tris-HCl, pH 6.8, 5% β-merkaptoetanol, 8.8% glicerol i 0.05% bromfenol plavo. Kao pufer za elektroforezu korišćen je Tris-glicinski pufer, pH 8.8: 0.195 M glicin, 25 mM Tris-HCl, pH 8.8, 0.1% SDS. Kroz gel za skoncentrisavanje uzorci su putovali pri naponu 0.12 kV, a nakon ulaska u gel za razdvajanje napon je povećan na 0.15 kV. Elektroforeza je trajala jedan sat, odnosno do izlaska boje bromfenol plavo iz gela, a rađena je u mini Bio-Rad sistemu (Mini-PROTEAN II electrophoresis cell). Po završetku elektroforeze gelovi su bojeni Coomassie plavim. Bojenje proteina u poliakrilamidnom gelu Nakon elektroforeze proteini su bojeni potapanjem gela u rastvor: 0.2% Coomassie plavo (Coomassie Brilliant Blue R-250), 45% metanol i 10% glacijalna sirćetna kiselina, preko noći uz mešanje. Odbojavanje gelova, u cilju uklanjanja nespecifično vezane boje, vršeno je u smeši metanola, vode i glacijalne sirćetne kiseline u odnosu 4.5 : 4.5 : 1 (v/v). Sa gela elektroforeze se može potvrditi prisustvo proteina u različitim serijama. Trake predstavljaju serije koje su rađene pod različitim uslovima i navedene su u tabeli 3.3. Na osnovu 93

<strong>Ivana</strong> Jovanović<br />

Magistarska teza<br />

4.3.3 Rezultati SDS-PAGE elektroforeze prahova kompozita<br />

(PDLLA+BSA i PDLLA+HRP)<br />

Kvalitativna analiza kompozitnog praha sastavljanog od polimera PDLLA i proteina, BSA ili<br />

HRP, je urađena primenom elektroforeze. Za razdvajanje i karakterizaciju proteina korišćena je<br />

tehnika jednodimenzionalne elektroforeze u poliakrilamidnom gelu u prisustvu sodium-dodecilsulfata<br />

(SDS-PAGE) po modifikovanoj metodi Sambrook-a i sar. (1989) [118], koju je postavio Laemmli<br />

(1970) [119].<br />

Ova metoda se zasniva na razdvajanju proteina na osnovu njihovih molekulskih masa, gde<br />

poliakrilamidni gel služi kao inertni matriks kroz čije se pore proteini kreću pod uticajem električnog<br />

polja. Veličina pora varira u zavisnosti od procenta akril- i bis-akrilamida u gelu i podešava se prema<br />

opsegu molekulskih masa proteina koji se razdvajaju. Negativno naelektrisani molekuli SDS-a,<br />

prisutni u rastvoru u kome se resuspenduju uzorci, vezuju se svojim hidrofobnim delom za<br />

hidrofobne delove molekula proteina. Pošto je količina SDS-a vezanog za jedinicu mase proteina<br />

konstantna (1.4 g SDS-a / 1 g proteina), šarža proteina je određena SDS-om a ne šaržama amino<br />

kiselina. Tako je veličina negativne šarže svakog proteina direktno proporcionalna njegovoj<br />

molekulskoj težini. U električnom polju, tokom elektroforeze, negativno naelektrisani proteini kreću<br />

se ka pozitivnom polu kroz poliakrilamidni gel koji služi kao molekulsko sito. Ovako se proteini<br />

razdvajaju u niz diskretnih traka koje postaju vidljive nakon bojenja gelova.<br />

U eksperimentima je kao gel za razdvajanje korišćen 12% poliakrilamidni gel sledećeg<br />

sastava: 11.7% akrilamid, 0.3% metilen-bis-akrilamid, 0.375 M Tris-HCl, pH 8.8, 0.1% SDS, 0.05%<br />

amonijum - persulfat i 0.05% TEMED (tetrametil-etilen-diamin). Preko polimerizovanog gela za<br />

razdvajanje u pločama, naliven je 4% gel za skoncentrisavanje uzoraka u sastavu: 3.9% akrilamid,<br />

0.1% metilen-bis-akrilamid, 0.125 M Tris-HCl, pH 6.8, 0.1% SDS, 0.05% amonijum - persulfat, 0.1%<br />

TEMED. Proteini su pre nanošenja na elektroforezu rastvoreni u puferu za uzorke: 2% SDS, 0.0625<br />

M Tris-HCl, pH 6.8, 5% β-merkaptoetanol, 8.8% glicerol i 0.05% bromfenol plavo. Kao pufer za<br />

elektroforezu korišćen je Tris-glicinski pufer, pH 8.8: 0.195 M glicin, 25 mM Tris-HCl, pH 8.8, 0.1%<br />

SDS. Kroz gel za skoncentrisavanje uzorci su putovali pri naponu 0.12 kV, a nakon ulaska u gel za<br />

razdvajanje napon je povećan na 0.15 kV. Elektroforeza je trajala jedan sat, odnosno do izlaska boje<br />

bromfenol plavo iz gela, a rađena je u mini Bio-Rad sistemu (Mini-PROTEAN II electrophoresis cell).<br />

Po završetku elektroforeze gelovi su bojeni Coomassie plavim.<br />

Bojenje proteina u poliakrilamidnom gelu<br />

Nakon elektroforeze proteini su bojeni potapanjem gela u rastvor: 0.2% Coomassie plavo<br />

(Coomassie Brilliant Blue R-250), 45% metanol i 10% glacijalna sirćetna kiselina, preko noći uz<br />

mešanje. Odbojavanje gelova, u cilju uklanjanja nespecifično vezane boje, vršeno je u smeši<br />

metanola, vode i glacijalne sirćetne kiseline u odnosu 4.5 : 4.5 : 1 (v/v).<br />

Sa gela elektroforeze se može potvrditi prisustvo proteina u različitim serijama. Trake<br />

predstavljaju serije koje su rađene pod različitim uslovima i navedene su u tabeli 3.3. Na osnovu<br />

93

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!