Vlasništvo Hrvatske vatrogasne zajednice

in memoriam
Na gradskom groblju u
Krapini, uz prisustvo članova
obitelji, brojnih mještana,
izviđača i vatrogasaca
JVP i DVD Krapina te
susjednih sredina, na vječni
počinak ispraćen je Davor
Šimunić - Moca. Poznat po
tom da je malo govorio, a
puno činio gdje god se nalazio,
bio je omiljen među svim generacijama.
Toplim riječima zahvale i podsjećanja da je bio velik
po djelima, a skroman po funkcijama, od njega se
oprostio u ime sviju koje je zadužio svojim radom,
predsjednik DVD Krapina Zoran Gregurović.
Na dan kad Grad Opatija slavi svoj dan,
dan Svetog Jakova – zaštitnika Opatije,
opatijski vatrogasci kao i brojni kolege iz
čitave Hrvatske, ali i iz Slovenije, s tugom
i poštovanjem su se zauvijek oprostili od
poštovanog kolege i prijatelja, Branimira
Alfonzija.
Branimir je odrastao u Poljanama, pitomom
mjestu na padinama Učke, gdje je
u područnoj osnovnoj školi pohađao niže
razrede. Iz Opatije se, nakon završene
osnovne škole, otisnuo u Rijeku završivši
srednjoškolsko obrazovanje nakon čega se
1985. godine kao vatrogasac zapošljava u
INA - Rafineriji nafte. Svega dvije godine nakon prvih
vatrogasnih koraka u Rafineriji, zapošljava se u ondašnjoj
Profesionalnoj vatrogasnoj jedinici u Opatiji gdje
je ostao do svoje smrti. Već od samog početka vatrogasne
službe u opatijskoj postrojbi, kao njen najmlađi
vatrogasac, istaknuo se savjesnim obavljanjem dužnosti.
S takvim pristupom poslu i dužnosti, završivši
specijalističko obrazovanje, Branimir je 1994. godine
unaprijeđen i postaje zapovjednik smjene. Predan poslu
i stručnom usavršavanju upisao je stručni studij te
DAVOR ŠIMUNIĆ – MOCA
1960. – 2012.
BRANIMIR ALFONZI
(1967. - 2012.)
Došao je Moca u DVD Krapina kao dječak od 10
godina. Učio od starijih, pohađao tečajeve i postao
vatrogasni časnik. U JVP Grada Krapine stigao je njenim
osnutkom 1994., postao vođa grupe i istakao se
u brojnim intervencijama. Onda je stigla bolest i zaustavila
ga u njegovom daljnjem napredovanju. Dugogodišnji
spremištar i zamjenik zapovjednika, sve je
svoje obaveze ispunjavao s puno odgovornosti i želje
da svim pomogne. Jednako tako marljiv je bio i u radu
sa izviđačima, a otuda i činjenica da su mnogi izviđači
postali vatrogasci. Dugo se Moca borio s svojom bolešću,
dajući podstrek svojim kolegama da s puno entuzijazma
nastave put humanosti. Nažalost, bolest je
bila jača i ostaje sjećanje na rad izuzetnog člana naše
zajednice.
Boris Uhernik
je 2005. godine diplomirao postavši diplomirani
inženjer zaštite na radu i zaštite od
požara.
Uz svoje profesionalne dužnosti u vatrogasnoj
postrojbi, Branimir je nalazio
vremena i za rad u Dobrovoljnom vatrogasnom
društvu Opatija gdje je dvije godine
obavljao dužnost zapovjednika Društva.
Branimir je živio život punim plućima i
uvijek je nalazio vremena za hobije. Pisao
je pjesme na voljenom čakavskom narječju,
a uz pjesništvo, bavio se i izučavanjem
ljekovitog bilja. Mnogima je pomagao i
pomogao.
Nažalost, obavljajući dužnost zapovjednika smjene
koja je sudjelovala u akciji gašenja požara otvorenog
prostora u Mošćeničkoj Dragi, u ranim jutarnjim satima
23. srpnja 2012. godine njegovo srce je stalo. Kći
Laura, sin Vedran i supruga Danijela ostali su bez oca
i supruga. Svojim iznenadnim odlaskom Branimir je
ostavio prazninu i bol i među nama vatrogascima, njegovim
kolegama i prijateljima. Ostala je praznina, ali i
trajno sjećanje na cijenjenog kolegu i prijatelja.
Hvala Ti Branimire.
Vlasništvo Hrvatske vatrogasne zajednice
Crtica
Kamen ploča i na njoj piše,
živeli su i ni ih više.
Pod njun spokojno mirno spe,
kapetani, artižani, luštrini i škovacini
Na ploče isklesano leto rojenja i smrti
a va srede samo komadić crti
Crtica život, svakemu svoj kapot.
Crta ti bila duga ili kratka znaj,
računa se ona ka peja va raj.
B. Alfonzi
60
Vatrogasni vjesnik srpanj / kolovoz 2012.