županijske vijesti

povijest
slojevima pučanstva te da predavanjem
i podavanjem stručnih uputa radi na
strukovnoj izobrazbi vatrogasaca, a zajedničkom
radu u slučaju većih požara
i drugih nezgoda pripomogne stradajućim.
Tajnik domaćeg društva Dr. Ernst
pročitao je iza toga osnovu župskih pravila
koja predviđaju gore rečene ciljeve
te u tu svrhu spajaju obližnja vatrogasna
društva u ‘vatrogasne kotareve’. Suradnjom
sviju izaslanika pravila su djelomice
nadopunjena i preinačena te će se čim
prije podnijeti na odobrenje dočim će
odobrena pravila biti svakom društvu saopćena.
Iza toga izabran je župski odbor
te bi izabran za starostu Rupčić – Vinica,
za podstarostu Mužek – Nedelisu
nam
dostupne jer, primjerice, ni
šće, za I. tajnika Dr. Pečornik,
za II. tajnika Dr. Ernst
– Varaždin, za blagajnika
Honheiser – Varaždin.«
Zahvaljujući
snom vjesniku ova i druge
Vatroga-
slične »sitnice« jedan primjerak Pravila i arove
župe nisu u fundusu
hrvatske, varaždinske ni međimurske
vatrogasne baštine. To
hiva bi nam moglo poslužiti za primjer o
današnjem pisanju, odnosno zapisivanju
o povijesnim događajima u našem vatrogastvu.
Legitimnost ustroja župa
38 Vatrogasni vjesnik veljača 2010.
Svrsishodnost osnivanja kotarskih
udruženja nije ni u čemu stavljena pod
upitnik te Središnji odbor sukladno zaključku
u Varaždinu priprema izvješće za
»drugogodišnju« Skupštinu, dakako Hrvatsko-slavonske
vatrogasne zajednice,
koja kao XVI. po redu bi u Požegi 4. srpnja
1925. godine. Pod 3. točkom dnevnog
reda je: »Rasprava o promjeni Pravila
za osnivanje vatrogasnih župa« te se
donosi zaključak da Središnji odbor izvrši
sve radnje i pripremi – pročišćen tekst
Pravila za sljedeću Skupštinu. Odbor već
na sjednici 22. rujna 1925. izmjenu i dopunu
Pravila ima pod točkom 3. na dnevnom
redu te izabire radnu grupu, koja 6.
travnja 1926. god., dakako na sjednici
Središnjeg odbora, prezentira prva Pravila
Hrvatsko-slavonske vatrogasne zajednice
s poglavljem i odrednicama za osnivanje
vatrogasne župe. Prijedlog novih Pravila
prihvaća i predlaže XVII. Skupštini
Zajednice održanoj 28. lipnja 1926.
godine u Zagrebu, koja ih usvaja pod 4.
točkom dnevnog reda. Tako je u hrvatskom
vatrogastvu legalizirano osnivanje
vatrogasnih župa, prvih udruženja
dobrovoljnih vatrogasnih društava na
lokalnoj razini, prethodnica današnjih
vatrogasnih zajednica u županijama, gradovima
i općinama.
Zakonom propisan ustroj župe
Ustroj lokalnih udruženja DVD-ova konačno
je propisan i Zakonom o organizaciji
vatrogastva Kraljevine Jugoslavije
donijet 15. srpnja 1933. godine, a za što
je zaslužno osim hrvatskog i slovensko
vatrogastvo, odnosno Vatrogasne zajednice
Savske i Dravske banovine koje su
bile najorganiziranije, najbrojčanije i najaktivnije
glede vatrogastva u državi koju
je sačinjavalo ukupno 9 banovina.
Slovenija je na početku
20-ih godina imala osnovanih
44 župa, što je uz
ostale aktivnosti, inicijative
i prijedloge, zajedno sa
predstavnicima hrvatskog
vatrogastva utjecalo na zakonsku
regulativu vatroga-
stva u Kraljevini. Stoga je u
Zakonu posebno poglavlje »II
Vatrogasne župe« s 14 članaka;
osnivanje, zadaci, uprava, prava i
dužnosti, župska skupština, djelokrug
rada, a propisan je i rok, tri mjeseca, za
preregistraciju.
Naziv vatrogasna župa primjenjivao se
u hrvatskom vatrogastvu sve do okončanja
Drugog svjetskog rata. Do početka
rata, odnosno do 1941. godine u Hrvatskoj
su registrirane 52 župe: Bjelovar,
Čakovec, Čazma, Daruvar, Đakovo, Donji
Miholjac, Donja Stubica, Dugo Selo,
Garešnica, Đurđevac, Grubišno Polje,
Gospić, Ivanec, Jastrebarsko, Karlovac,
Klanjec, Koprivnica, Kostajnica, Krapina,
Križevci, Kutina, Ludbreg, Našice,
Nova Gradiška, Novi Marof, Novska,
Ogulin, Osijek, Pakrac, Petrinja, Požega,
Pregrada, Prelog, Samobor, Sisak, Slatina,
Slavonski Brod, Slunj, Split, Sveti Ivan
Zelina, Sušak, Valpovo, Varaždin, Velika
Gorica, Vinkovci, Virovitica, Vrbovsko,
Vukovar, Zagreb – grad, Zagreb – kotar,
Zlatar i Županija (op. a. osnovana je u Vatrogasna
župa Brdovec sa sjedištem u Brdovečkom
Prigorju koja se od 1934. god.
više ne spominje).
Podsavezi, savezi, općinski
odbori, zajednice
U Demokratskoj Federativnoj Republici
Jugoslaviji, odnosno od 1945. do
prve polovice 1949. godine vatrogastvo
spada pod Ministarstvo za unutarnje poslove
unutar kojega je oformljen Odjel
za vatrogastvo. Sukladno tadašnjem razvoju
jedinica lokalne samouprave na
razini kotareva su imenovana »kotarska
povjerenstva za vatrogastvo« koja su
1947. god. preinačena u »kotarsko vatrogasno
rukovodstvo«. U kotarskom
organu uprave za unutarnje poslove su u
spomenutim tijelima radili »referenti za
vatrogastvo«, dok na razini općina nije
bilo udruženja, a poslovi vatrogastva su
dodijeljeni uz ostale pojedinim službenicima
općinske uprave. Glede operativno-formacijskog
rada i ustroja na razini
općina su bili osnovani požarni rajoni s
pripadajućim DVD-ima, koji su se nakon
rata ekipirali i obnavljali.
Dodajmo i to da tada ni na razini Hrvatske
nije bilo krovne vatrogasne organizacije
jer su 7. travnja 1945. sva
dotadašnja vatrogasna udruženja proglašena
nevaljavnim, odnosno nepostojećim.
Donošenjem »Zakona o dobrovoljnim
vatrogasnim društvima« 22. svibnja
1948. propisani su uvjeti za novi ustroj
vatrogasnih udruženja; prvo za osnivanje
krovne vatrogasne organizacije u Narodnoj
Republici Hrvatskoj – Savez DVD-a
NRH, te osnivanje udruženja u kotarskim
jedinicama samouprave – kotarski podsavez
DVD-a.
Taj naziv primjenjuje se do 1955., a
od 1956. godine je naziv za kotarska i općinska
udruženja – kotarski vatrogasni
savez, odnosno vatrogasni odbor općine.
Od 1963. u Hrvatskoj ostaju regionalni
kotarski savezi, a sve ostalo je sukladno
komunalnom sustavu po nazivu općina, tj.
vatrogasni odbor općine, koji se modificirao
i u naziv općinski vatrogasni savez,
a od 1973. godine je za sve isti naziv
– vatrogasni savez općine. Istovremeno
se na regionalnoj razini umjesto nekadašnjih
kotarskih saveza pojavljuje pojam
– vatrogasni savez zajednice općina.
Uspostavom samostalne Republike
Hrvatske sukladno novom ustroju jedinica
lokalne samouprave u nekim sredinama
nastaju nazivi – vatrogasni savez
županije, a od 1993. godine, tj. nakon donošenja
Zakona o vatrogastvu Republike
Hrvatske udruženja imaju naziv zajednica
– općinska, gradska, županijska,
državna.
Izvori:
Antun Novak; Osam desetljeća VZ u Međimurju
1925. – 2005., PDMŽ 2007.
Vatrogasni vjesnik; 1920. – 1930. i druga
godišta
Vatrogasni zakon; 1933., 1948, 1993.