županijske vijesti

struka i praksa
• brzini istjecanja: opasno područje se
povećava kod veće brzine istjecanja (1
kg/s u odnosu na, primjerice, 0,01 kg/
s). Istjecanje ovisi i o veličini tlaka u
spremniku, odnosno veličini pukotine;
• okolišu (reljefu) i posebnostima na
mjestu nesreće: oblak plina ostat će nepromijenjen
duže vrijeme, ako se s vjetrom
širi preko jezera, nego kroz šumu;
• vremenskim prilikama: U vodi topivi
plin se rastopi na kiši, što znači da
se opasno područje smanjuje. Zračna
nestabilnost može 4 do 5 puta povećati
opseg opasnog područja. Tako će opasni
oblak biti stabilniji u hladno zimsko
doba nego za toploga ljetnog dana, tj.
povećat će se opseg opasnog područja.
Vruć sunčan dan može lako uzrokovati
termička kretanja, odnosno jaka zračna
gibanja koja smanjuju koncentraciju
plina. Istovremeno treba imati na pameti
da kod veće temperature tekućine
brže isparavaju, odnosno da se u tom
slučaju povećava opasno područje. Kao
što vidimo, vrijeme je značajan faktor,
gdje mnogi od čimbenika utječu međusobno
jedan na drugoga. Razlikujemo
pritom 3 razreda stabilnosti:
► razred A, nestabilno i vjetrovito
vrijeme s prosječnom brzinom vjetra
od 8 m/s
► razred D, neutralno, s brzinom
vjetra od 5 m/s
► razred F, stabilno s brzinom vjetra
od 1 m/s.
Tako su opasna područja kod F 2 do 5
puta veća nego kod D, odnosno 10 puta
veća nego kod A.
• smjeru i brzini vjetra: Širenje plinskog
oblaka značajno ovisi o smjeru
vjetra, kao i zračnim tokovima. Tako je
raspršivanje i smanjenje koncentracije
brže kod veće brzine vjetra. Brzina vjetra
također važnu ulogu igra kod određivanja
smjera širenja opasnog oblaka.
Općenito, niža brzina vjetra znači veću
vjerojatnost nepouzdanosti smjera vjetra.
Tako kod brzina vjetra nižih
od 2 m/s, možemo računati s
kružnim oblikom opasnog područja.
Kod brzina vjetra većih
od 2 m/s, smjer vjetra je stabilniji
i požarno područje se oblikuje s
kutom od 60 0 . Bez obzira na navedeno,
potrebno je budno pratiti
eventualne promjene smjera
vjetra, te po potrebi redefinirati
veličinu i smjer opasnog područja.
Vanjsku sigurnosnu granicu moguće
je više udaljiti od područja (neposredne)
opasnosti. Za razliku od područja
opasnosti, vanjsku sigurnosnu granicu
može omeđiti policija. Izvan vanjske
sigurnosne granice nema rizika za ozljede
ljudi u okolici. Ove podatke treba
naravno uzeti s rezervom, jer su doneseni
temeljem iskustava na europskom
kontinentu; jaki, brzo mijenjajući vjetrovi
upravo su mogući u hrvatskom
priobalju, gdje se na uskom području
u vrlo kratkom vremenu može promijeniti
niz vjetrova (“ruža vjetrova”).
Određivanje opasnog
područja
U početnoj fazi nesreće s opasnim tvarima
često se ne raspolaže detaljnim podacima
o tvari, a ujedno se zahtijeva brzo djelovanje,
tj. interventne postrojbe
se nalaze pod vremenskim pritiskom.
Zapovjednik intervencije
u tim okolnostima mora nekada
donositi ključne odluke temeljene
na nepotpunim podacima – na
pr. u akcijama spašavanja, gdje u
pravilu nakon nesreće ne prođe
više od nekoliko minuta, kada
su prve interventne postrojbe na
putu ili su već pristigle na mjesto
nesreće. Čak i da u tom trenutku
ima na raspolaganju cjelokupnu
dokumentaciju o opasnoj tvari,
koja može biti iskazana u desetinama
stranica gusto ispisanih svojstava,
manjka vremena, da se takva dokumentacija
u nekoliko minuta
detaljno prouči, uz istovremeno
izviđanje na mjestu intervencije.
Stoga je ključno da se u
početku intervencije može
približno odrediti opasno područje,
koje se kasnije, uz pomoć
sofisticiranih mjernih uređaja,
informacija stručnjaka ili
simulacijskih programa širenja
opasnih oblaka (dissemination
programs) itd. može detaljno
utvrditi.
Početno određivanje opasnog područja
u pravilu se temelji na približnoj osobnoj
procjeni, koja se utvrđuje temeljem
oznaka opasnosti na vozilu. Određivanje
opasnih područja s obzirom na različite
klase opasnih tvari ili oznake opasnosti
prikazano je u tablici koja slijedi. Također
se zapovjednik intervencije može naći u
vrlo zahtjevnom položaju, kada se radi o
nesrećama, u koje je uključeno više opasnih
tvari. Prvi podaci o opasnim tvarima
mogu biti dostupni kod vozača u tovarnom
listu.
U najgorem slučaju vatrogasni zapovjednik,
koji je došao prvi na mjesto
nesreće, suočava se sa situacijom
da mora donijeti odluku da li da samo
s izolacijskim aparatima i redovnom
interventnom zaštitnom odorom opremljene
vatrogasce pošalje u opasno
područje, kako bi se pristupilo spašavanju
i utvrdilo, o kojoj se tvari i kojim
rizicima uopće radi.
Pritom vatrogasni zapovjednik mora
biti u stanju vrlo brzo ocijeniti rizike, kojima
će biti izložena njegova postrojba.
Jasno je, da su izbor i procjena vrlo teški.
Ovakve početne procjene, pogotovo kada
se radi o opasnim područjima za miješane
tovare, samo su okvirne i neprecizne, te se
u daljnjem tijeku intervencije trebaju provjeriti
i korigirati. Također valja upozoriti,
da se u priloženoj tablici opasno područje
kod nekih tvari određuje temeljem klase
opasnosti (opasnih tvari), a kod nekih temeljem
broja oznake opasnosti.
16 Vatrogasni vjesnik veljača 2010.