ISSN 1331 - 7652 Zagreb, 25. studenog 2010. 11 / 2010.

struka i praksa
uporabe, za što je on i odgovoran,
i na napredno čišćenje, tj. potpuno
čišćenje OZO ili njenih dijelova
pranjem pomoću sredstava za čišćenje.
Činjenica da uz to definiraju
ugovorno čišćenje i specijalizirano
čišćenje pokazuje kolika se pažnja
poklanja njezi OZO. Iz niza drugih
precizno definiranih termina treba
možda izdvojiti pojam nezavisnog
pružatelja usluga (Independent Service
Provider, ISP), čime se označava
nezavisna treća strana koju neka
organizacija koristi za jednu od ili
više usluga iz spektra naprednog
pregledavanja, naprednog čišćenja
ili popravljanja.
U sklopu regulative o OZO [2],
zahtijeva se da se prije stavljanja
u aktivnu uporabu svi zaposlenici/
korisnici obuče o ispravnoj uporabi
svoje ZO. Osnovu ove obuke čine
Upute za korisnika koje sastavlja
proizvođač, a nakon obuke nositelj
bi trebao znati [4]:
• - koja su ograničenja i mogućnosti
ZO (od čega ona štiti,
a od čega ne štiti i koji su mogući
učinci dugotrajne uporabe),
• - kako koristiti/nositi ZO i
zašto se treba pridržavati uputa
proizvođača/dobavljača,
• - kako pohraniti ZO kada nije
u uporabi i koji su postupci za
čišćenje i dekontaminaciju,
• - kako odrediti kada ZO više
nije pogodna za namijenjenu
svrhu i kako dobiti zamjensku.
Bitne stavke sustava upravljanja ZO
koje se navode su i [4]:
Čuvanje zabilješki, čime se misli
na stvaranje „životne povijesti“ za
svaki komad odjeće, od proizvodnje
do odlaganja, što uključuje: specifikaciju
ZO (proizvođač, datum
isporuke, broj šarže itd.); povijest
uporabe ZO (datum izdavanja, ime
nositelja itd.); informacije o njezi
(čišćenju, pohrani); bilješke o održavanju
(pregledavanje, oštećenja i
popravci); probleme koji se javljaju
tijekom uporabe ZO.
Rutinsko ispitivanje, što znači da
nositelj treba vizualno ispitati svaki
pojedini komad ZO prije svake
uporabe i uvjeriti se da nema očitih
nedostataka. U ovo su uključene
sljedeće provjere: uprljanost i kontaminacija;
oštećenja (npr. razderotine,
razrezotine, nedostajući čvrsti
dijelovi i dijelovi sustava zatvaranja
itd.); oštećen ili nedostajući pribor
(reflektirajuće trake, etikete itd.);
oštećenja šavova i/ili spojeva; stalna
procjena pristajanja i sučelja/
preklopa; provjera dobrog djelovanja
opreme (npr. odušnih ventila
ventiliranih odijela itd.).
Procjena i monitoring tijekom
uporabe, što znači da se mora uspostaviti
sustav koji će osigurati
da se performance sve ZO redovito
procijenjuju i nadziru, sustav koji
može uključivati monitoring: akcidenata/incidenata/statistike
ozljeda
i izvještaje o istragama nesreća; frekvenciju
grešaka na ZO s trendom
sličnih popravaka; povratne informacije
od korisnika; povratne informacije
od pružatelja usluga; promjene
na uvjetima rada i dostupnoj
ZO na tržištu.
Njega, koju
poslodavac
mora
uspostaviti
u
skladu
s
uputama
proizvođača
i o tome
informirati sve strane (uključivši
nositelje). Postupci njege uključuju:
čišćenje (koje će se metode čišćenja
koristiti; tko će izvoditi čišćenje;
kada treba pojedinu OZO čistiti;
informacije o sakupljanju i isporuci
odjeće od treće strane; je li potrebna
ponovna primjena finiša/tretmana);
dekontaminaciju (koji su utvrđeni
postupci dekontaminacije, kako
provjeriti je li dekontaminacija pravilno
izvedena); pohranu (parametri
pohrane ZO, npr. vlažnost, temperatura,
vrijeme, rasvjeta itd.); gdje
i kako pohraniti ZO (prije i poslije
uporabe, te kad nije u uporabi);
Čišćenje, pri čemu će dobra praksa
osigurati: što manje kvarenje
sastavnih dijelova ZO; vizuelnu čistoću;
higijensku čistoću; odsutnost
neugodnih mirisa; odsutnost ostataka
sredstva za čišćenje; ponovno
nanošenje finiša/tretmana u skladu
s uputama proizvođača. Djelotvornost
postupka čišćenja može se potvrditi
šaržnim testom.
Dekontaminacija ZO potrebna je
ako su prisutne opasne tvari (zapaljive
ili opasne za zdravlje nositelja).
Primjeri opasnih tvari su
azbest, goriva, masti, boje, tjelesna
zagađenja, kemikalije itd. Da bi se
izbjegao rizik od uzajamne kontaminacije
i ponovne kontaminacije
osoba i/ili okoliša preko ZO, treba
uspostaviti dekontaminacijski postupak
koji daje upute za: uklanjanje,
rukovanje, razdvajanje, pohranu,
transport, tretman i odlaganje za
svu ZO.
Pohranu ZO treba organizirati tako
da ona ostane higijenski ispravna
i čista sve do trenutka uporabe,
tj.: način pohrane ne bi smio štetiti
značajkama ZO; prljavu ZO trebalo
bi očistiti i osušiti prije pohrane;
ZO treba pohraniti u čistom, suhom
i dobro ventiliranom prostoru pri
temperaturi koja joj neće naštetiti;
proizvođači bi trebali naznačiti sve
specifične zahtjeve za pohranu; ako
pohrana utječe na njen životni vijek,
dobavljač to treba naznačiti.
Održavanje bi trebalo organizirati
tako da da jasne odgovore na sljedeća
pitanja: pregledavanje (koji
su kriteriji pregleda, tko je ovlašten
da ih izvede, raspored pregleda);
popravak (koje su vrste prihvatljive,
tko je odgovoran za popravke);
uklanjanje iz uporabe i konačno
odlaganje (što se smatra krajem
životnog vijeka kada ZO treba rashodovati,
kako će se ona odložiti a
da se ne ošteti okoliš). Posebno je
istaknuto da održavanje treba izvoditi
samo uvježbano i kompetentno
osoblje.
Pregledavanje ZO u redovitim
intervalima bitno je ako se želi da
ona pruži traženu zaštitu, tj. da se
potvrdi da ZO ispunjava inicijalne
zahtjeve i da je pogodna za namijenjenu
svrhu. Prije započinjanja pregleda
treba dekontaminirati svaki
studeni studeni 2010. 2010. Vatrogasni Vatrogasni vjesnik vjesnik 45