You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
Evropska Konvencija o ljudskim pravima<br />
Sud smatra da, kao prvo, iako član 5, stav 1.a, Konvencije ne garantira automatski pravo na uvjetni<br />
otpust, ipak se može postaviti pitanje po toj odredbi uzetoj zajedno sa članom 14. Konvencije, ukoliko<br />
ustaljena politika kažnjavanja ima negativne diskriminirajuće posljedice.<br />
Sud primjećuje da je u principu cilj Zakona br. 3713 kažnjavanje osoba koje su <strong>iz</strong>vršile krivično<br />
djelo teror<strong>iz</strong>ma i da svako ko je osuđen po tom zakonu ima manje povoljan tretman kod uvjetnog<br />
otpusta od osoba koje su osuđene po običnom zakonu. Može se zaključiti da se razlika pravi ne<br />
među različitim grupama ljudi, nego međtu različitim vrstama krivičnih djela, na osnovu zakonske<br />
kvalifikacije težine djela. Sud ne vidi nikakav osnov za zaključak kako ovakva praksa predstavlja<br />
jednu formu «diskriminacije» koja je u suprotnosti sa Konvencijom. Prema tome, nije bilo kršenja<br />
člana 14 razmatranog zajedno sa članom 5, stav 1.a, Konvencije.<br />
Član 5, stav 1.b – Lišenje slobode u cilju osiguranja <strong>iz</strong>vršenja bilo<br />
koje obaveze propisane zakonom<br />
Presuda u predmetu Lawless (1. juli 1961, Serija A br. 3, str. 47, stav 9) postavlja uvjete za<br />
primjenu tačke b. Sud je smatrao da su u ovoj presudi «obaveze propisane zakonom», po kojima<br />
je moguće lišenje slobode, posebne obaveze, a ne obaveze opće prirode (kao što su obaveze<br />
poštovanje postojećeg pravnog poretka). U ovom predmetu, g. Lawless je bio uhapšen zato što<br />
je bio pripadnik IRA-e. Sud je primjetio da:<br />
[…] u vezi člana Član 5, stav 1.b (čl. 5-1-b), ukratko, lišenje slobode g. Lawlessa po nalogu ministra<br />
zbog sumnje da je bio uključen u aktivnosti štetne po očuvanje javnog mira i reda i državnu sigurnost<br />
ne može se smatrati za mjeru poduzetu «u cilju osiguranja <strong>iz</strong>vršenja bilo koje obaveze propisane<br />
zakonom», jer ova klauzula ne govori o hapšenju ili lišenju slobode u cilju sprječavanja krivičnih<br />
djela protiv javnog mira i reda ili sigurnosti, nego o osiguravanju <strong>iz</strong>vršenja posbenih zakonom<br />
propisanih obaveza.<br />
Sud je također specificirao da, u slučaju potrebe, ova obaveza mora postojati prije zatvaranja<br />
kojim bi se trebalo sankcionirati kršenje te obaveze. U predmetu Ciulla protiv Italije, podnositelj<br />
je bio zatvoren do pravosnažnosti odluke kojom se od njega zahtijeva da stanuje na određenom<br />
mjestu, kako bi se osiguralo da on to ne <strong>iz</strong>bjegne. Sud je <strong>iz</strong>nio sljedeće mišljenje (presuda od 22.<br />
februara 1989, Serija A br. 148, stav 36):<br />
Vlada nije tvrdila da postoji «nepovinovanje […] <strong>iz</strong>vršenju naloga suda», nego je <strong>iz</strong>javila da su<br />
hapšenje i lišenje slobode g. Ciulla imali za cilj «osiguranje <strong>iz</strong>vršenja obaveze propisane zakonom.<br />
Ove posljednje riječi označavaju obavezu, koja je specifična i konkretna po svojoj prirodi (vidi presudu<br />
u predmetu Guzzardi od 6. novembra 1980, Serija A br. 39, stav 101), koja je već obavezujuća<br />
za osobu koja je u pitanju. Ova obaveza, koja je kao takva specifična i konkretna, otići i živjeti na<br />
lokalitetu koji je u te svrhe određen, nastala je tek 24. maja 1984. (vidi stav 17 gore), a ne još 8. maja<br />
1984. kada je donešena osporavan odluka.<br />
U slučaju zatvaranja zbog neplaćanja poreza vidi presudu u predmetu Benham protiv<br />
Ujedinjenog Kraljevstva (10. juni 1996, Reports of Judgments and Decisions (Izvještaji o<br />
presudama i odlukama) 1996-III, str. 765, stavovi 35-47), ili presudu Peerks i ostali protiv<br />
Ujedinjenog Kraljevstva (12. oktobar 1999, Predstavke br. 25277/94 i 25279/94) (nema kršenja<br />
člana 5, stav 1).<br />
93
Change language