You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
<strong>Izvodi</strong> <strong>iz</strong> <strong>sudske</strong> <strong>prakse</strong>-Evropski sud za ljudska prava<br />
<strong>iz</strong>vor, Van Droogenbroeck presudu od 24. juna 1982, Serija A br. 50, str. 19, stav 35). Ovo nije bio<br />
slučaj kod ovog predmeta, jer francuske vlasti kao takve nemaju moralnu obavezu da <strong>iz</strong>vršavaju<br />
presudu Porotnog apelacionog suda u Đenovi od 22. maja 1975.<br />
U predmetu Eriksen protiv Norveške, Sud je imao još jednu priliku da odlučuje o kauzalnoj<br />
vezi <strong>iz</strong>među pritvora i prethodne presude. Kragerø regionalni sud je 20. septembra 1984. našao<br />
da je podnositelj kriv po navodima optužnice i osudio ga na dvadeset dana zatvora. Ovaj sud<br />
je također odobrio optužbu da može koristiti bilo koju od mjera sigurnosti <strong>iz</strong> člana 39, stav<br />
1, Krivičnog zakona, maksimalno do pet godina. Smatrao je da ne može spriječiti nadležne<br />
organe da pribjegnu zatvaranju, ako je potrebno, <strong>iz</strong> razloga sigurnosti, u zatvor ili na odjel za<br />
sigurnost, u skladu sa članom 39, stav 1.e i f, s obzirom na f<strong>iz</strong>ičku snagu g. Eriksena i njegovo<br />
zapravo potpuno odsustvo samokontrole u određenim situacijama. Vlasti su to morale uraditi.<br />
Podnositelj se nakon toga žalio na zatvor <strong>iz</strong> sigurnosnih razloga pred Vrhovnim sudom.<br />
Odlukom od 12. januara 1985 potvrđena je ranija odluka. Institucija u kojoj je bio zatvoren<br />
podnositelj je 26. oktobra 1989. razmatrala produženje mjere sigurnosti, jer je sudsko odobrenje<br />
isticalo 25. februara 1990. i odlučila da tužiteljstvu predloži produženje tog odobrenja. 7.<br />
februara 1990, šef policije je zatražio od regionalnog suda da smjesti podnositelja u privremeni<br />
pritvor u skladu sa odredbama člana 171 Zakona o krivičnom postupku <strong>iz</strong> 1981, kako bi dobio<br />
medicinsko mišljenje za ročište po zahtjevu za produžetak mjere sigurnosti. Bilo je jasno<br />
da predhodno odobrenje ističe 25. februara 1990. Dana 12. februara 1990, regionalni sud je<br />
razmatrao pitanje privremenog pritvora. Podnositelj je tvrdio da bi takav pritvor nakon 25.<br />
februara 1990. značio dvostruko kažnjavanje za ista djela. On je, dalje, tvrdio da su vlasti tražile<br />
privremeni pritvor samo zato što nisu poduzele potrebne proceduralne mjere, iako su pet<br />
godina bile svjesne kada ističe odobrenje o kojem je riječ. Dana 12. februara 1990. regionalni<br />
sud u Kragerø-u je odredio podnositelju pritvor od 4 sedmice poslije 25. februara 1990. Dana<br />
14. maja 1990, javni tužitelj (Riksadvokaten) je povukao svoj zahtjev za produženje odobrenja<br />
mjere sigurnosti. G. Eriksen je pušten na slobodu. On je nakon toga <strong>iz</strong>vršio nova krivična<br />
djela. Sud u Starsbourgu u presudi <strong>iz</strong>nosi (Eriksen protiv Norveške, presuda od 27. maja 1997,<br />
Reports (Izvještaji 1997-III, stav 68):<br />
Po mišljenju Komisije ovaj pritvor je neopravdan po tački a (čl. 5-1-a). Delegat je predočio da<br />
po ovoj odredbi (čl. 5-1-a) ne može biti odlučujuće to što je postojala formalna i kauzalna veza<br />
<strong>iz</strong>merđu pritvora i inicijalne presude kojom se traži odobrenje po članu 39. Inače bi to imalo za<br />
nesretnu posljedicu da vlasti te države mogu zadržati u pritvoru neku osobu na duži vremenski period,<br />
u ovom slučaju skoro tri mjeseca, nakon isticanja maksimalnog perioda čak i da nije ustanovljeno<br />
da su uvjeti <strong>iz</strong> bilo koje tačke člana 5, stav 1 (čl. 5-1), bili ispunjeni. Kriterij kauzalne veze je<br />
Sud ranije primjenjivao na predmete sasvim drugačije prirode, zapravo u vezi naloga za ponovni<br />
pritvor tokom perioda sudskog odobrenja <strong>iz</strong>datog na na osnovu incijalne osuđujuće presude (vidi<br />
Van Droogenbroeck protiv Belgije, presuda od 24. juna 1982, Serija A br. 50, str. 21-22, stav 40, i<br />
Weeks protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 2. marta 1987, Serija A br. 114, str. 26, stav 49).<br />
Međutim, ovaj predmet se odnosi na pritvor nakon isteka takvog odobrenja.<br />
Podnositelj je tvrdio da u odsustvu novog djela, odluka da se produži odobrenje korištenja<br />
mjere sigurnosti nije uključivalo procjenu krivične odgovornosti ili «presudu» u značenju po<br />
tački a (čl. 5-1-a). Lišenje slobode kao posljedica takve odluke ne može stoga biti pritvor «poslije<br />
presude» u svrhe te odredbe (čl. 5-1-a). Sud u istoj presudi nastavlja (stavovi 78-85):<br />
90