18.01.2015 Views

Izvodi iz sudske prakse

Izvodi iz sudske prakse

Izvodi iz sudske prakse

SHOW MORE
SHOW LESS

You also want an ePaper? Increase the reach of your titles

YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.

<strong>Izvodi</strong> <strong>iz</strong> <strong>sudske</strong> <strong>prakse</strong>-Evropski sud za ljudska prava<br />

<strong>iz</strong>vor, Van Droogenbroeck presudu od 24. juna 1982, Serija A br. 50, str. 19, stav 35). Ovo nije bio<br />

slučaj kod ovog predmeta, jer francuske vlasti kao takve nemaju moralnu obavezu da <strong>iz</strong>vršavaju<br />

presudu Porotnog apelacionog suda u Đenovi od 22. maja 1975.<br />

U predmetu Eriksen protiv Norveške, Sud je imao još jednu priliku da odlučuje o kauzalnoj<br />

vezi <strong>iz</strong>među pritvora i prethodne presude. Kragerø regionalni sud je 20. septembra 1984. našao<br />

da je podnositelj kriv po navodima optužnice i osudio ga na dvadeset dana zatvora. Ovaj sud<br />

je također odobrio optužbu da može koristiti bilo koju od mjera sigurnosti <strong>iz</strong> člana 39, stav<br />

1, Krivičnog zakona, maksimalno do pet godina. Smatrao je da ne može spriječiti nadležne<br />

organe da pribjegnu zatvaranju, ako je potrebno, <strong>iz</strong> razloga sigurnosti, u zatvor ili na odjel za<br />

sigurnost, u skladu sa članom 39, stav 1.e i f, s obzirom na f<strong>iz</strong>ičku snagu g. Eriksena i njegovo<br />

zapravo potpuno odsustvo samokontrole u određenim situacijama. Vlasti su to morale uraditi.<br />

Podnositelj se nakon toga žalio na zatvor <strong>iz</strong> sigurnosnih razloga pred Vrhovnim sudom.<br />

Odlukom od 12. januara 1985 potvrđena je ranija odluka. Institucija u kojoj je bio zatvoren<br />

podnositelj je 26. oktobra 1989. razmatrala produženje mjere sigurnosti, jer je sudsko odobrenje<br />

isticalo 25. februara 1990. i odlučila da tužiteljstvu predloži produženje tog odobrenja. 7.<br />

februara 1990, šef policije je zatražio od regionalnog suda da smjesti podnositelja u privremeni<br />

pritvor u skladu sa odredbama člana 171 Zakona o krivičnom postupku <strong>iz</strong> 1981, kako bi dobio<br />

medicinsko mišljenje za ročište po zahtjevu za produžetak mjere sigurnosti. Bilo je jasno<br />

da predhodno odobrenje ističe 25. februara 1990. Dana 12. februara 1990, regionalni sud je<br />

razmatrao pitanje privremenog pritvora. Podnositelj je tvrdio da bi takav pritvor nakon 25.<br />

februara 1990. značio dvostruko kažnjavanje za ista djela. On je, dalje, tvrdio da su vlasti tražile<br />

privremeni pritvor samo zato što nisu poduzele potrebne proceduralne mjere, iako su pet<br />

godina bile svjesne kada ističe odobrenje o kojem je riječ. Dana 12. februara 1990. regionalni<br />

sud u Kragerø-u je odredio podnositelju pritvor od 4 sedmice poslije 25. februara 1990. Dana<br />

14. maja 1990, javni tužitelj (Riksadvokaten) je povukao svoj zahtjev za produženje odobrenja<br />

mjere sigurnosti. G. Eriksen je pušten na slobodu. On je nakon toga <strong>iz</strong>vršio nova krivična<br />

djela. Sud u Starsbourgu u presudi <strong>iz</strong>nosi (Eriksen protiv Norveške, presuda od 27. maja 1997,<br />

Reports (Izvještaji 1997-III, stav 68):<br />

Po mišljenju Komisije ovaj pritvor je neopravdan po tački a (čl. 5-1-a). Delegat je predočio da<br />

po ovoj odredbi (čl. 5-1-a) ne može biti odlučujuće to što je postojala formalna i kauzalna veza<br />

<strong>iz</strong>merđu pritvora i inicijalne presude kojom se traži odobrenje po članu 39. Inače bi to imalo za<br />

nesretnu posljedicu da vlasti te države mogu zadržati u pritvoru neku osobu na duži vremenski period,<br />

u ovom slučaju skoro tri mjeseca, nakon isticanja maksimalnog perioda čak i da nije ustanovljeno<br />

da su uvjeti <strong>iz</strong> bilo koje tačke člana 5, stav 1 (čl. 5-1), bili ispunjeni. Kriterij kauzalne veze je<br />

Sud ranije primjenjivao na predmete sasvim drugačije prirode, zapravo u vezi naloga za ponovni<br />

pritvor tokom perioda sudskog odobrenja <strong>iz</strong>datog na na osnovu incijalne osuđujuće presude (vidi<br />

Van Droogenbroeck protiv Belgije, presuda od 24. juna 1982, Serija A br. 50, str. 21-22, stav 40, i<br />

Weeks protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 2. marta 1987, Serija A br. 114, str. 26, stav 49).<br />

Međutim, ovaj predmet se odnosi na pritvor nakon isteka takvog odobrenja.<br />

Podnositelj je tvrdio da u odsustvu novog djela, odluka da se produži odobrenje korištenja<br />

mjere sigurnosti nije uključivalo procjenu krivične odgovornosti ili «presudu» u značenju po<br />

tački a (čl. 5-1-a). Lišenje slobode kao posljedica takve odluke ne može stoga biti pritvor «poslije<br />

presude» u svrhe te odredbe (čl. 5-1-a). Sud u istoj presudi nastavlja (stavovi 78-85):<br />

90

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!