Izvodi iz sudske prakse

Evropska Konvencija o ljudskim pravima
(18. decembar 1986, Serija A br. 111, str. 23, stav 54, istr. 26, stav 60) je jedan od primjera.
Ovaj predmet je u vezi osobe koja je bila osuđena u Italiji, a koja živi u Francuskoj; pokušaj
ektradicije nije uspio jer su francuski sudovi odbijali da izdaju nalog za ekstradiciju, francuske
vlasti su ga potom uhapsile u namjeri da ga protjeraju u Švicarsku, na kraju je završio u Italiji,
gdje služi kaznu. Postupak se odnosio na kratkotrajni pritvor u Francuskoj.
U ovom predmetu Sud je prvo podsjetio na zahtjev o zakonitosti postavljen u članu 5 i zaključio
da je on u pogledu pritvora u suštini zadovoljen poštivanjem, na razini države, proceduralnih i
materijalnih pravila u oblasti raznih formi lišenja slobode predviđenim članom 5 Konvencije.
Međutim, Sud je u ovoj presudi također zaključio da se zakonitost ne može odvojiti od dobre
namjere u pogledu cilja na koji se oslanja i koji je odobren članom 5. Ako postoji proizvoljnost,
postoji i nezakonitost. U ovom predmetu Sud je primjetio (ibid.):
Glavno pitanje prema koje se treba odrediti je da li je osporavani pritvor bio «zakonit», uključivši
i da li je bio u skladu sa «zakonom propisanim postupkom». Konvencija se ovdje poziva poglavito
na domaći zakon i postavlja potrebu primjene pravila iz tog zakona, ali isto tako zahtijeva da svaka
mjera kojom se neka osoba lišava slobode mora biti kompatibilna sa svrhom člana 5 (čl. 5), tojest
zaštitom pojedinca od proizvoljnog postupanja (vidi, kao najnoviji izvor, presudu u predmetu Ashingdane
od 28. maja 1985, Serija A br. 93, str. 21, stav 44). Ovdje se ne radi samo o «pravu na slobodu»
nego također i o «pravu na sigurnost osoba».
Gledajući na okolnosti predmeta u cjelini i s obzirom na količinu materijala koji ukazuje na isti
pravac, Sud zaključuje da lišenje slobode podnositelja u noći od 26. na 27. oktobar 1975. nije bilo ni
«zakonito» u značenju po članu 5, stav 1.f (čl. 5-1-f), niti kompatibilno sa «pravom na sigurnost».
Lišenje g. Bozano slobode je na ovaj način zapravo poprimilo formu prikrivene ekstradicije u cilju
zaobilaženja negativne odluke od 15. maja 1979. koju je donio Optužni odjel Apelacionog suda u
Limogesu i nije predstavljalo «pritvor» neophodan pri uobičajenoj «radnji […] poduzetoj u cilju
ekstradicije».
Detaljna prezentacija različitih slučajeva lišenja slobode
Član 5, stav 1.a – Pritvor nakon sudske presude
Kauzalna veza između pritvora i presude uz koju se izriče
Gore spomenuta presuda u predmetu Bozano protiv Francuske (18. decembar 1986, Serija
A br. 111, str. 22-23, stav 53) nudi tumačenje izraza «zadržan u pritvoru nakon» i kauzalnu
vezu koju taj izraz podrazumjeva. Nakon što je osudio lišenje g. Bozano slobode u kontekstu
navodnog protjerivanja (član 5, stav 1.f, vidi gore), Sud ide dalje i kaže da se Francuska nije
mogla oslanjati na član 5, stav 1.a, kako bi opravdala pritvor koji je određen u namjeri da se g.
Bozano udalji u Švicarsku:
Osporavano prisilno udaljavanje je stupilo na snagu «nakon» gore spomenute presude samo
u hronološkom smislu. U kontekstu člana 5, stav 1.a (čl. 5-1-a), međutim, prepozicija “nakon”
označava kauzalnu vezu pored one u značenju redosljeda događaja; ona služi da označi pritvor «kao
posljedicu» odluke krivičnog suda a ne samo «nakon» odluke krivičnog suda (vidi, kao najnoviji
89