Izvodi iz sudske prakse

Izvodi iz sudske prakse-Evropski sud za ljudska prava
Sud ponovo naglašava da član 5, stav 1, Konvencije (čl. 5-1) sadrži spisak dopuštenih osnova za
lišenje slobode koji je konačan. Međutim, primjenjivost jednog od osnova ne isključuje nužno i
primjenu drugog; pritvor može, ovisno od okolnosti, biti opravdan na osnovu više od jedne tačke
(vidi, naprimjer, X. protiv the Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 5. novembra 1981, Serija A br.
46, str. 17-18, stavovi 36-39).
[…]
U svjetlu gore navedenog, Sud je siguran da je pritvor o kojem je riječ bio direktno povezan sa inicijalnom
osudom podnositelja 1984, te se prema tome može smatrati «zakonitim lišenjem […] po
presudi nadležnog suda» u svrhe člana 5, stav 1.a, Konvencije (čl. 5-1-a). Sud je došao do zaključka
da se, u izuzetnim okolnostima ovog predmeta, sudski pritvor podnositelja može također opravdati
na osnovu stava 1.c of člana 5 (čl. 5-1-c), kao pritvor osobe «kada postoje valjani razlozi da se osoba
spriječi da izvrši krivično djelo».
Međutim, Sud ne ulazi sistematično u detaljno preispitivanje po svim tačkama člana 5, stav 1.
U istom predmetu, on zaključuje (stavovi 87-88):
Sud, prema tome, zaključuje da je lišenje slobode podnositelja od 25. februara do 15 maja 1990. bilo
opravdano i po tački a i c člana 5, stav 1, Konvencije (čl. 5-1-a, čl. 5-1-c).
Nako što je došao do ovog zaključka, Sud ne nalazi za potrebno da ispituje j i primjenu tačke e (čl.
5-1-e) u ovom predmetu.
Još uvijek ostaje da pritvor nije zakonit po članu 5 ako uistinu nije bio u jednom od ciljeva
iz ove odredbe. Provođenje mjere pritvora mora ukazivati na opravdanost u smislu ciljeva o
kojima govori član 5 stav 1, na šta se poziva odgovorna država. Sud je uvjeren da gledano iz
tog ugla nije bilo zloupotrebe postupka. Ovaj pristup je sasvim jasan u presudi Quinn protiv
Francuske u kojoj se radi o lišenju slobode propisanom tačkom f. Sud iznosi sljedeće mišljenje
(presuda od 22. marta 1995, Serija A br. 311, str. 19, stav 47):
[…] Sud ne vidi u ovom predmetu nikakve dokaze koji bi navodili na zaključak da je pritvor
do ekstradicije bio u drugom cilju od onog u kojem naređen, i da je to bio prikriveni pritvor do
suđenja. Okolnosti hapšenja g. Quinna naročito i činjenica da su postupci vođeni istovremeno ne
mogu sami po sebi garantirati zaključak da se radilo o zloupotrebi postupka ekstradicije, te da je
prema tome naređeni pritvor kao odgovor na zahtjev istražnog suca iz Ženeve bio nezakonit.
Time Sud ne samo da zahtijeva poštovanje postupaka propisanih zakonom u gore navedenom
smislu, nego također traži da svako lišenje slobode bude u skladu sa ciljem kojem se teži u
članu 5: zaštita od proizvoljnosti. Sud utvrđuje da li su vlasti koristile mogućnost pritvora,
koja je predviđena članom 5, u lošoj namjeri. U presudi Kemmache protiv Francuske (br. 3),
Serija A br. 296-C, str. 89, stav 45), Sud, nakon što je ispitao odluke o privremenom pritvoru,
primjećuje da:
[Takve odluke] ne otkrivaju ni zloupotrebu nadležnosti, niti zlu namjeru ili proizvoljnost.
U nekim predmetima Sud je našao da pritvor nije bio zakonit, u svrhe člana 5 da budemo
precizni, zbog proizvoljnog postupanja države. Presuda u predmetu Bozano protiv Francuske
88