Izvodi iz sudske prakse

Evropska Konvencija o ljudskim pravima
uključujući opće principe koji su iznešeni ili koji se podrazumjevaju u njenom tekstu (vidi, među
brojnim drugim izvorima, Winterwerp protiv Nizozemske, presuda od 24. oktobra 1979, Serija A
br. 33, str. 19-20, stav 45; i Erkalo protiv Nizozemske, presuda od 2. septembra 1998, Reports of
Judgments and Decisions (Izvještaji o presudama i odlukama) 1998-VI, str. 2477, stav 52).
U vezi s ovim Sud naglašava da kada je u pitanju lišenje slobode posebno je bitno da opći princip
pravne sigurnosti bude zadovoljen. Prema tome, od suštinskog značaja je da uvjeti za lišenje
slobode po domaćim zakonima budu jasno definirani i da je primjena tog zakona predvidiljiva,
tako da se zadovolji standard «zakonitosti» postavljen u Konvenciji, standard koji zahtijeva da svi
zakoni budu dovoljno precizni da omoguće konkretnoj osobi da dobije odgovarajući savjet, ako je
potrebno,da može predvidijeti u mjeri u kojoj je to realno u datim okolnostima, posljedice koju
neka konkretna radnja može proizvesti (vidi S.W. protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 22.
novembra 1995, Serija A br. 335-B, str. 41-42, stavovi 35-36, i, mutatis mutandis, Sunday Times
protiv Ujedinjenog Kraljevstva (Br. 1), presuda od 26. aprila 1979, Serija A br. 30, str. 31, stav 49;
Halford protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 25. juna 1997, Reports(Izvještaji) 1997-III, str.
1017, stav 49; Steel i ostali protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 23. septembra 1998, Reports
(Izvještaji) 1998-VII, str. 2735, stav 54).
Formulacija presude u predmetu Dougoz protiv Grčke od 6. marta 2001, Predstavka br. 40907/
98, savršeno rezimira ovu situaciju (stav 55):
[…] Sud podsjeća da Član 5, stav 1, kod propisivanja da svako lišenje slobode mora biti «u skladu
sa zakonom propisanim postupkom», prvenstveno zahtijeva da svako hapšenje ili pritvor moraju
imati pravni osnov u domaćem zakonu. međuti, ovim riječima se ne poziva samo na domaći zakon;
one se odnose i na kvalitet zakona i traže da bude kompatibilan sa vladavinom prava, konceptom
koji je inherentan u svim članovima Konvencije. Kvalitet u ovom smislu podrazumjeva kada je po
domaćem zakonu dozvoljeno lišenje slobode, takav zakon mora biti dovoljno pristupačan i precizan
kako bi se izbjegao rizik proizvoljnog odlučivanja (vidi Amuur protiv Francuske, presuda od
25. juna 1996, Reports of Judgments and Decisions (Izvještaji o presudama i odlukama) 1996-III,
stav 50).
Opće primjedbe u vezi slučajeva predviđenih članom 5, stav 1
Slučajevi lišenja slobode predviđeni članom 5, stav 1 zahtjevaju sljedeće primjedbe opće
prirode.
Ovi slučajevi lišenja su iscrpno pobrojani. Sud stoga smatra da moraju biti strogo tumačeni. U
presudi u predmetu Ciulla protiv Italije (22. februar 1989, Serija A br. 148, str. 18, stav 41), Sud
iznosi sljedeće:
Sud sigurno ne podcjenjuje značaj koji Italija pridaje borbi protiv organiziranog kriminala, ali on
također primjećuje da se iscrpni spisak dozvoljenih izuzetaka u stavu 1 člana 5. (čl. 5-1) Konvencije
mora strogo tumačiti (vidi, kao najnoviji izvor, presudu Bouamar od 29. februara 1988, Serija A br.
129, str. 19, stav 43).
Jasno, ovo ne isključuje iz primjene više osnova za pritvor po članu 5. Sud je često bio u poziciji da
iznese sljedeće (vidi, naprimjer, Eriksen protiv Norveške, presuda od 27. maja 1997, Predstavka br.
17391/90, Reports (Izvještaji) 1997-III, stavovi 76 i 85-86):
87