Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
<strong>Izvodi</strong> <strong>iz</strong> <strong>sudske</strong> <strong>prakse</strong>-Evropski sud za ljudska prava<br />
su pokrivene članom 2. Protokola br. 4 (P4-2), koji Italija nije ratificirala. Da bi se odredilo da li je<br />
neko «lišen slobode» u smislu člana 5 (čl. 5), mora se krenuti od konkretne situacije te osobe i uzeti<br />
u obzir cijeli n<strong>iz</strong> kriterija poput, tipa, trajanja, efekta i načina sprovođenja date mjere (vidi Engel i<br />
ostali, presuda od 8. juna 1976, Serija A br. 22, str. 24, stavovi 58-59).<br />
Razlika <strong>iz</strong>među lišenja i ograničenja slobode je samo u stupnju ili intenzitetu, a ne u prirodi ili<br />
suštini. Iako ponekad proces klasifikacije u jednu ili drugu kategoriju može biti nimalo lagan zadatak<br />
zato što su neki granični slučajevi samo stav mišljenja, Sud ipak mora napraviti <strong>iz</strong>bor onoga<br />
o čemu ovisi da li se član 5 (čl.5.) primjenjuje ili ne.<br />
[…]<br />
Iako je područje po kojem se podnositelj mogao kretati bilo daloko većih dimenzija od ćelije i nije<br />
bilo ograničeno nikakvom f<strong>iz</strong>ičkom barijerom, ono je ipak pokrivalo samo jedan mali dio ostrva<br />
kojem je bilo teško prići, a na devet desetina teritorije nalazio se zatvor. G. Guzzardi je bio smješten<br />
u zaseoku Cala Reale, koji su uglavnom činile zgrade nekadašnje medicinske institucije van funkcije<br />
i koje su bile u ruševnom stanju, stanica u kojoj su bili karabinjeri, škola i kapela. On je tu živio<br />
praktično u društvu drugih osoba kojima je <strong>iz</strong>rečena ista mjera i policajaca.<br />
[…]<br />
Sud smatra da se ovaj slučaj može smatrati za lišenje slobode.<br />
Sud će se zato baviti ocjenom činjenica predmeta.<br />
Zadržavanje stranaca u međunarodnoj zoni<br />
U vezi zadržavanja azilanata u zoni tranzita ili međunarodnoj zoni na aerodromu (u ovom<br />
slučaju radi se o Orly aerodromu u Par<strong>iz</strong>u) Sud je bio sljedećeg mišljenja (Amuur protiv<br />
Francuske, presuda od 25. juna 1996, Reports of Judgments and Decisions (Izvještaji o<br />
presudama i odlukama) 1996-III, br. 11, str. 847-848, stavovi 41 i 43):<br />
Sud kao prvo primjećuje da je u četvrtom stavu Preambule Ustava od 27. oktobra 1946. (koja je<br />
inkorporirana u Ustav od 4. oktobra 1958.), Francuska proglasila pravo na azil na «teritorijama<br />
Republike» za «sve koji se krivično gone zbog borbe za slobodu». Francuska je također strana u<br />
Ženevskoj konvenciji <strong>iz</strong> 1951. o statusu <strong>iz</strong>bjeglica, čiji član 1 definira «<strong>iz</strong>bjeglicu» kao «svakoga ko s<br />
razlogom strahuje da će biti proganjan na rasnoj, vjerskoj ili nacionalnoj osnovi, ili zbog pripadanja<br />
određenoj društvenoj grupi ili zbog političkog mišljenja».<br />
Sud također primjećuje da je veliki broj država članica Vijeća Ecrope već <strong>iz</strong>vjestan broj godina<br />
suočen sa sve većim prilivom azilanata. Svjestan je poteškoća u prijemu azilanata na većini velikih<br />
aerodroma u Evropi i u obradi njihovih zahtjeva, Izvještaj Parlamentarne skupštine Vijeća Evrope<br />
od 12. septembra 1991. otkriva pravu situaciju (vidi stav 26 gore).<br />
Države članice imaju neopozivo suvereno pravo kontrole ulaska stranaca i njihov boravak na njihovoj<br />
teritoriji. Sud, međutim, ističe da se ovo pravo mora sprovoditi u saglasnoti sa odredbama<br />
Konvencije uključivši i član 5 (čl. 5).<br />
[…] (Vidi Guzzardi protiv Italije, presuda od 6. novembra 1980, Serija A br. 39, str. 33, stav 92.).<br />
Zadržavanje stranaca u međunarodnoj zoni odista uključuje ograničavanje slobode, ali ono koje<br />
82
Change language