Izvodi iz sudske prakse

Izvodi iz sudske prakse-Evropski sud za ljudska prava
s obzirom na vrijeme proteklo od tih događaja 1974. godine, moraju okvalificirati kao stanje
ropske zavisnosti. Sud je zauzeo sljedeći stav (Kipar protiv Turske, presuda od 10. maja 2001,
Predstavka br. 25781/94, stavovi 139-141):
Komisija je ustanovila da se ne radi o kršenju člana 4, ne našavši nikakve dokaze u korist pretpostavke
da su u toku relevantnog perioda nestale osobe još uvijek bile u turskom zatvoru i da se
drže u uvjetima kojima se krši član 4.
Sud se slaže sa nalazima Komisije. On u tom pogledu ističe, isto kao i Komisija, da odbija da nagađa
o sudbini ili o tome gdje se nalaze ove nestale osobe. Nadalje, on prihvata činjenice kako ih je
Komisja ustanovila.
Iz ovoga slijedi da nije ustanovljeno kršenje člana 4.
2. Pristanak i položaj ropske zavisnosti
Komisija je rješavala u predmetu mladića iz Engleske koji su kao maloljetnici pristali da služe u
britanskoj mornarici. Vojska je odbila da ih razriješi obaveze. Oni su zatim poveli postupak koji
se temeljio na činjenici da to predstavlja položaj ropske zavisnosti, s obzirom na njihove godine
kada su preuzeli tu obavezu. Iako član 4, stav 3, izričito kaže da se služenje u vojsci ne smatra
prisilnim radom, Komisija se složila da preispita da li je u ovom konkretnom slučaju vojna služba
predstavljala «položaj ropske zavisnosti», da bi na kraju zaključila da nije (predmet W, X, Y. i Z.
protiv Ujedinjenog Kraljevstva, Predstavke br. 3435-3438/67, Collection of Decisions(Zbirka
odluka) 1968-IV, str. 20-21):
Mišljenje Komisije je da se «položaj ropske zavisnosti» i «prinudni ili obavezni rad» razlikuju u
članu 4 i, mada se često moraju preklapati, ipak se ne mogu tretirati kao jedno te isto, a da klauzula
koja izričito isključuje vojnu službu iz djelokruga izraza «prisilni ili obavezni rad» ne isključuje u
svim okolnostima takvu službu od preispitivanja u svjetlu zabrane koja se odnosi na «ropstvo ili
položaj ropske zavisnosti»;
[…]
[…] kako izraz služiti vojsku, ukoliko nije položaj ropske zavisnosti za odrasle vojnike, ne može
imati taj karakter ni za dječake koji stupaju u vojnu službu uz sagalsnost roditelja.
Član 4, stav 2 – Zabrana prisilnog rada
Član 4, stav 2, glasi kao što slijedi:
2.Niko neće biti primoravan da obavlja prinudni ili obavezni rad.
Sud je bio u prilici da tumači koncept »obaveznog rada». U predmetu Van der Mussele protiv
Belgije, podnositelj, belgijski državljanin rođen 1952, živio je u Antewerpenu, gdje je radio kao
advokat. Primljen je na posao kao pripravnik 27. septembra 1976. i završio pripravnički staž 1.
oktobra 1979. od kada radi kao advokat. Dok je bio na stažu sud ga je imenovao za advokata
76