Izvodi iz sudske prakse

Izvodi iz sudske prakse-Evropski sud za ljudska prava
drogom. Sud je u svojoj presudi primjetio da «je podnositelj [bio] u poodmakloj fazi smrtonosne
i neizlječive bolesti« i da «nije bilo sporno da bi njegovo udaljavanje ubrzalo smrt. Postojao je
ozbiljan rizik da bi nepovoljni uvjeti koji ga čakaju u St Kittsu mogli još više skratiti ionako
kratki period života koji mu je preostao i izvrgnuti ga akutnim psihičkim i fizičkim patnjama»
(stavovi 51 i 52-54).
U svjetlu ovih izuzetnih okolnosti i imajući na umu kritičnu fazu bolesti u koju je sada dospio,
provođenje odluke da se pošalje u St. Kitts bi predstavljalo nečovječno postupanje odgovorne
države i time kršenje člana 3 (čl. 3).
Sud u ovom pogledu također primjećuje da je odgovorna država preuzela odgovornost za lječenje
podnositelja od augusta 1994. On se oslanja na medicinsku i palijativnu njegu koju trenutno prima
i nesumnjivo je da je psihološki pripremljen na smrt u ambijentu koji mu je i poznat i koji je pun
razumjevanja. Iako se ne može reći da bi uvjeti na koje bi naišao u zemlji primatelju bili kao takvi
kršenje standarda člana 3. (čl.3.), njegovo udaljavanje iz odgovorne države bi ga izložilo stvarnom
rizku od umiranja u najžalosnijim okolnostima i na taj način bilo nehumano postupanje.
[…]
Sud, u ovom svjetlu, naglašava da stranci koji su odslužili zatvorsku kaznu i podliježu mjeri protjerivanja
ne mogu, u principu, zahtijevati bilo kakvo pravo ostanka na teritoriji države članice kako
bi nastavili koristiti medicinsku, socijalnu i druge vrste pomoći koje im je pružala ta država tokom
njihovog boravka u zatvoru.
Međutim, u izuzetnim okolnostima u ovom predmetu, i s obzirom na jake razloge humane prirode,
mora se zaključiti da bi provođenje ove mjere bilo kršenje člana 3 (čl. 3).
Mišljenje Suda je bilo drugačije [Dio III] u predmetu Bensaid protiv Ujedinjenog Kraljevstva
(presuda od 6. februara 2001). U ovom predmetu, podnositelj je trebao biti protjeran iz
Ujedinjenog Kraljevstva, jer su vlasti smatrale da je njegov brak bio iz interesa. Podnositelj se
pozivao na svoje mentalno zdravlje (skizofreniju), poteškoće da u Alžiru dobije potrebno lječenje
koje je ovdje imao a koje ne bi bilo institucionalnog tipa, posljedice po zdravlje i na poltitičku
situaciju u toj zemlji. Sud je zaključio sljedeće (Bensaid protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda
od 6. februara 2001, Predstavka br. 44599/98, stavovi 34 i 36-41):
Iako je tačno da Sud primjenjuje član 3 češće u kontekstu u kojem rizik da će neka osoba biti
izložena bilo kojem obliku zabranjenog postupanja koje proističe iz namjernih postupaka vlasti ili
nedržavnih tijela u zemlji primatelju (naprimjer, presuda Ahmed protiv Austrije, loc. cit, stav 44),
Sud je, u svjetlu fundamentalnog značaja člana 3, sebi ostavio dovoljno fleksibilnosti u primjeni tog
člana u drugim kontekstima koji se mogu pojaviti. Prema tome, njega ništa ne sprječava da pomno
analizira zahtjev podnositelja po članu 3 kada rizik od zabranjenog postupanja u zemlji primatelju
proističe iz faktora koji ne uključuju, direktno ili indirektno, odgovornost javnih vlasti te zemlje, ili
koji, uzeti zasebno, ne predstavljajuj sami po sebi kršenje standarda tog člana. Ograničiti primjenu
člana 3 na ovaj način značilo bi ugroziti apsolutni karakter zaštite koju on pruža. U svakom takvom
kontekstu, međutim, Sud mora podvrgnuti sve okolnosti predmeta strogoj analizi, naročito ličnu
situaciju podnositelja u zemlji koja vrši protjerivanje (vidi D. protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda
od 2. maja 1997, Reports (Izvještaji)1997-III, stav 49).
[…]
70