Izvodi iz sudske prakse

Evropska Konvencija o ljudskim pravima
U principu, uspostavljeni medicinski principi su odlučujući u ovim slučajevima; kao opće pravilo,
mjera koja je terapeutska nužnost ne može se smatrati nečovječnom ili ponižavajućom.
Sud je s razlogom dodao da:
Sud, ipak, mora biti siguran, da je dokazano kako je takva medicinska potreba doista i postojala.
U ovoj oblasti treba obratiti pažnju na presudu u predmetu Aerts protiv Belgije od 30. jula 1998,
Reports (Izvještaji) 1998-V, stavove 65-66, u kojoj Sud nije našao kršenje člana 3 usprkos uvjeta
koji nisu bili zadovoljavaći i nisu vodili do efikasnog lječenja, ali je istakao da nema dokaza da
je primjećeno pogoršanje mentalnog zdravlja podnositelja.
Ponižavajuće postupanje i nepoštovanje ličnosti
U slučajevima kada razlika u postupanju ukazuje na prezir ili nepoštovanje ličnosti osobe koja je
u pitanju i ima tendenciju da ju ponizi ili osramoti, može se raditi o kršenju člana 3 (Abdulaziz,
Cabales i Balkandali protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 28. maja 1985, Serija A br.
94). Suprotna presuda: Smith i Grady protiv Ujedinjenog Kraljevstva od 27. septembra 1999,
Predstavke br. 33985/96 i 33986/96, stav 122.
Nečovječno ili ponižavajuće postupanje, ekstradicija i protjerivanje,
političke izbjeglice
Ekstradicija
Još jednom ćemo se vratiti na Soering predmet citiran gore i na pitanje poznato kao «čekanje
u redu na smrt». Ovaj put to neće biti s ciljem da pokažemo kako se član 3 primjenjuje na
«opasnost» od nečovječnog postupanja, nego da bismo ilustrirali primjenu istog člana u odnosu
na ekstradiciju, čak iako zemlja koja vrši ekstradiciju nije članica u Konvenciji (vidi također
član 1 gore). Sud primjenjuje član 3 pod uvjetom da postoji rizik od nečovječnog postupanja u
zemlji podnositelja, u ovom slučaju u SAD-u. Sud smatra (presuda od 7. jula 1989, Serija A br.
161, str. 35 i 44-45, stavovi 90-91 i 111) da:
Nije normalno da institucije Konvencije donose presudu ili se na drugi način očituju o potencijalnom
kršenju Konvencije. Međutim, podnositelj tvrdi da bi odluka o izručenju, ako se sprovede,
bila u suprotnosti sa članom 3 (čl. 3) zbog predvidljivih posljedica u zemlji koja zahtjeva izručenje,
potrebno je odstupiti od ovog principa s obzirom na ozbiljnu i nepopravljivu prirodu navodne
patnja koja je moguća, kako bi se osigurala djelotvornost i zaštita koju pruža ovaj član (čl. 3) (vidi
stav 87 gore).
[…] odluka visoke strane ugovornice da izruči bjegunca može dovesti do pitanja po članu 3 (čl.
3), i time uključiti odgovornost te države po Konvenciji, kada se pokaže da postoje i razlozi za
vjerovanja da bi konkretna osoba, ako se izruči, bila suočena sa stvarnom opasnošću od mučenja
ili nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja u zemlji koja traži izručenje. Ovakva
67