Izvodi iz sudske prakse

Evropska Konvencija o ljudskim pravima
Vidi, sa istim zaključkom, Peers protiv Grčke [Dio II], presuda od 19. aprila 2001. (Predstavka
br. 28524/95, stav 75):
Sud posebno uzima u obzir činjenicu da je podnositelj tokom najmanje dva mjeseca značajan dio
perioda u toku svakih 24 sata bio praktično vezan za krevet u ćeliji bez ventilacije i prozora koja je
znala povremeno biti i nepodnošljivo vruća. On je također bio prisiljen koristiti toalet u prisustvu
drugog zatvorenika, kao i prisustvovati kada ga je ovaj koristio. Sud nije uvjeren vladinim tvrdnjama
da se ovakvi uvjeti nisu odrazili na podnositelja na način koji je nekompatibilan sa članom 3.
Dapače, Sud je mišljenja da su zatvorski uvjeti na koje se žali podnositelj srozavali ljudski dignitet
i stvarali kod njega osjećaj straha i inferiornosti koji je bio ponižavajući i vjerovatno slamao njegov
fizički i moralni otpor. Kao zaključak, Sud smatra da uvjeti pritvora u kojem je držan podnositelj
u izdvojenoj jedinici u Delta krilu Koridallos zatvora predstavljali su ponižavajuće postupanje u
smislu člana 3 Konvencije.
Vidi također presudu Akdeniz i ostali protiv Turske [Dio II] od 31. maja 2001. (Predstavka br.
23954/94, stav 98) u vezi osoba koje su držane u pritvoru na otvorenom.
Osobe sa mentalnim problemima
Sud je imao priliku da usvoji stav o uvjetima pritvora i disciplinskim mjerama u slučaju osobe
koja je imala mentalne probleme. U predemetu Keenan protiv Ujedinjenog Kraljevstva, koja se
odnosi na osobu u zatvoru koja je umrla od gušenja nakon što se objesila dok je služila kaznu
od četiri mjeseca (presuda od 3. aprila 2001, [Dio III], Predstavka br. 27229/95, stavovi 110-113
i 115), Sud je našao sljedeće:
U kontekstu ove predstavke relevantno je podsjetiti se također da vlasti imaju obavezu da zaštite
zdravlje osoba lišenih slobode (Hurtado protiv Švicarske, Izvještaj Komisije od 8. jula 1993, Serija
A br. 280, str. 16, stav 79). Nedovoljna odgovarajuća medicinska briga može dovesti do postupanja
koje je u suprotnosti sa članom 3 (vidi Ilhan protiv Turske [GC], br. 22277/93, ECHR 2000-VII,
stav 87). Kod procjene da li je postupanje ili kažnjavanje nekompatibilno sa standardima iz člana 3
u slučaju mentalno oboljelih osoba, od posebne važnosti je uzeti u obzir njihovu ugroženost i nesposobnost,
u nekim slučajevima, da se koherentno ili uopće požale na koji način ih pogađaju neki
određeni vidovi postupanja (vidi naprimjer Herczegfalvy protiv Austrije, presuda od 24. septembra
1992, Serija A br. 244, stav 82; i Aerts protiv Belgije, presuda od 30. jula 1998, Reports (Izvještaji)
1998-V, str. 1966, stav 66).
Sud podsjeća da je Mark Keenan bolovao od hroničnog psihičkog poremećaja koji je uključivao
psihotične epizode i paranoju. Također mu je dijagnosticiran i poremećaj ličnosti. Historijat njegovog
boravka u zatvoru u Exeteru od 14. aprila 1993. otkriva epizode pormećaja u ponašanju, nakon
što je premješten iz bolničkog krila na normalnu lokaciju. Pokazivao je suicidalne tendencije, strah
mogućeg paranoidnog tipa i napade agresivnosti i nasilničkog ponašanja. Van svake sumnje je da je
u ovom periodu pa sve do svoje smrti patio od stresa i anksioznosti. […] Njegovo pismo upućeno
ljekaru, koje je primio nakon njegove smrti, otkriva snažno očajanje (stav 44 gore). Međutim, kao
što je Komisija iznijela, na osnovu mišljenja većine, nije moguće sa sigurnošću reći u kojoj su mjeri
simptomi koje je pokazivao u to vrijeme, i uostalom sama smrt, bili posljedica uvjeta u zatvoru koji
su mu odredile vlasti.
Sud međutim smatra da ova poteškoća nije presudna u pitanje da li su vlasti ispunile svoju obavezu
65