Izvodi iz sudske prakse

Izvodi iz sudske prakse-Evropski sud za ljudska prava
1978, Serija A br. 26, str. 15, stav 30; Soering protiv Ujedinjenog Kraljevstva od 7. jula 1989, Serija
A br. 161, str. 39, stav 100; i V. protiv Ujedinjenog Kraljevstva, citirana gore).
Mjere kojima se neka osoba lišava slobode mogu uključivati ovaj element. Pa ipak, ne može se reći
da istražni pritvor kao takav postavlja pitanja po članu 3. Konvencije. Isto tako se ne može tumačiti
da ovaj član pretpostavlja opću obavezu puštanja na slobodu iz zdravstvenih razloga ili kako bi se
omogućila posebna vrsta lječenja.
No, država je ipak, na temelju ove odredbe, obavezna osigurati da osoba lišena slobode bude u uvjetima
koji poštuju ljudski dignitet, da način i metod izvršenja ove mjere ne izlaže tu osobu stresu
ili nevoljama čiji intenzitet prelazi neizbježan nivo patnji koji neminovno dolazi sa svakim pritvorom
i da, s obzirom na praktičnu stranu zatvora, zadravlje i dobrobit takve osobe budu zajamčeni
na odgovarajući način, između ostalog i tako što će joj se pružiti potrebna medicinska briga (vidi,
mutatis mutandis, presudu u predmetu Aerts protiv Belgije od 30. juna 1998, Reports (Izvještaji)
1998-V, str. 1966, stavovi 64 et seq.).
U predmetu Dougoz protiv Grčke, podnositelj je bio osuđen za krivično djelo u vezi sa drogom,
pušten iz zatvora i stavljen u pritvor do protjerivanja. On se žalio na uvjete tokom boravka u
pritvoru (Dougoz protiv Grčke [Dio III], presuda od 6. marta 2001, Predstavka br. 40907/98,
stavovi 45-46 i 48):
U ovom predmetu Sud primjećuje da je podnositelj prvo držan u pritvoru nekoliko mjeseci u policijskoj
stanici Drapetsona, koja je centar za pritvor po zakonu o strancima. On tvrdi, između ostalog,
da je bio zatvoren u pretrpanu i prljavu ćeliju sa nedovoljno sanitarija i neuvjetnu za spavanje, malo
tople vode, bez svježeg zraka ili prirodnog osvjetljenja i bez dvorišta za fizičku rekreaciju. Čak nije
mogao ni čitati jer je ćelija bila tako pretrpana. U aprilu 1998. prebačen je u Policijsku upravu u
Aveniji Alexandras, gdje su uvjeti bili slični onima iz Drapetsone i gdje su ga držali do 3. decembra
1998. godine kada je protjeran u Siriju.
[…]
Sud smatra da uvjeti pritvora mogu u nekim slučajevima imati dimenzije nečovječnog i
ponižavajućeg postupanja. U Grčkom predmetu (Godišnjak Evropske konvencije o ljudskim pravima
broj 12, 1969.), Komisija je došla do ovakvog zaključka s obzirom na neodgovarajuće grijanje,
sanitarije, uvjeta za spavanje, hranu, rekreaciju i kontakte s vanjskim svijetom. Kada se ocjenjuju
uvjeti pritvora mora se uzeti u obzir kumulativni učinak ovih uvjeta, kao i konkretne pritužbe podnositelja.
U ovom predmetu, iako Sud nije bio na licu mjesta, on primjećuje da navode podnositelja
podržavaju zaključci iz izvještaja CPT-a od 29. novembra 1994. godine u vezi Policijske uprave
u Aveniji Alexandras. CPT u svom izvještaju naglašava da su ćelijski smještaj i pritvorski režim
prilično neadekvatni za period duži od nekoliko dana, da je broj osoba u jednoj ćeliji pretjerano
veliki a da su sanitarni uvjeti užasavajući. Iako u isto vrijeme CPT nije obišao i pritvorski centar u
Drapetsoni, Sud primjećuje da je vlada opisala da su uvjeti u Alexandrasu isti kao i u Draptesoni,
a da je podnositelj izjavio da su ovi prvi malo bolji u pogledu dnevnog svjetla, zračnosti ćelija i
dovoljno tople vode.
U svjetlu gore iznesenog, Sud smatra da su uvjeti pritvora u kojima je držan podnositelj u Policijskoj
upravi u Alexandrasu i pritvorskom centru u Draptesoni, naročito zabrinjavajuća pretrpanost
i neadekvatni uvjeti za spavanje, u kombinaciji sa pretjerano dugim trajanjem pritvora u takvim
uvjetima, doveli do ponižavajućeg postupanja koje je u suprotnosti sa članom 3.
64