Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
<strong>Izvodi</strong> <strong>iz</strong> <strong>sudske</strong> <strong>prakse</strong>-Evropski sud za ljudska prava<br />
koje je počinio, da je neutješno plakao i da mu je bilo teško i stresno da govori o onome što su on<br />
i T. uradili dvogodišnjem djetetu i da se plašio od kazne i užasne osvete (vidi stavove 11-12 gore).<br />
Iako je javnost postupka mogla pobuditi u <strong>iz</strong>vjesnoj mjeri ovu vrstu osjećaja kod podnositelja, Sud<br />
nije uvjeren da su ove konkretne karakteristike sudskog postupka protiv njega prouzrokovale, u<br />
značajnijoj¸ mjeri, patnju koja bi bila veća od one koja bi nastala na osnovu bilo kojeg postupka<br />
vlasti u odnosu na podnositelja nakon što je <strong>iz</strong>vršio djelo o kojem je riječ (vidi stav 71 gore).<br />
Prema tome, kao zaključak, Sud ne smatra da je suđenje podnositelju dovelo do kršenja člana 3<br />
Konvencije.<br />
U ovom predmetu podnositelj je osuđen na zatvorsku kaznu na neodređeno vrijeme. Shodno<br />
tome, ministar je pismeno obavijestio podnositelja da treba da odsluži kaznu od petnaest godina<br />
kako bi se zadovoljili zahtjevi o kažnjavanju i što bi poslužilo za primjer drugima. Podnositelj<br />
se nakon toga obratio sa zahtjevom za sudsku rev<strong>iz</strong>iju te odluke, tvrdeći posebno da je dužina<br />
kazne koju je odredio ministar bila neproporcionalna i određena bez uzimanja u obzir zahtjeva<br />
o korekciji. Zahtjev je odobren. Viši apelacioni sud je podržao žalbu podnositelja u jednom<br />
njenom dijelu. Apelacioni sud je odbio žalbu ministra. Gornji dom je odbio žalbu ministra i<br />
dopustio protiv-žalbu podnositelja. Gornji dom je smatrao da je odluka ministra, u kontekstu<br />
provođenja procedure o određivanju dužine kazne, koja čak ni u <strong>iz</strong>uzetnim okolnostima<br />
ne uzima u obzir napredak i razvoj djeteta kojem je <strong>iz</strong>rečena obavezna mjera lječenja, bila<br />
pro<strong>iz</strong>voljna. Većina u Gornjem domu je pored toga smatarala da ministar kod određivanja<br />
dužine kazne ima ovlast sličnu sudiji i da isto kao i on mora zanemariti pritisak javnosti.<br />
Ministar je pogriješio zato što je dopustio da javni protesti prevagnu kod određivanja dužine<br />
kaznenog dijela koji podnositelj treba da odsluži i nije pokazao pravičnost <strong>iz</strong> proceduralne<br />
perspektive, čime je njegova odluka pro<strong>iz</strong>voljna. Njegovu odluku treba <strong>iz</strong> tih razloga poništiti.<br />
Ministar je poslije toga obavijestio Parlament da je on u svjetlu odluke Gornjeg doma usvojio<br />
novu politiku u vezi mladih osoba osuđenih za ubojstvo kojima je <strong>iz</strong>rečena kazna zatvora na<br />
neodređeno vrijeme, tj. da će kazneni period inicijalno određen ponovo razmotriti u svjetlu<br />
razvoja i napretka osobe koja je u pitanju. Ministar je pozvao zastupnike podnositelja da daju<br />
svoje opservacije u vezi određivanja novog perioda služenja kazne. U vrijeme kada je Evropski<br />
sud za ljudska prava donio svoju odluku, nikakva odluka u pogledu kazne podnositelju nije<br />
donešena. Sud je zauzeo sljedeći stav (V. protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 16.<br />
decembra 1999, Predstavka br. 24888/94, stavovi 95-101):<br />
Komisija se složila s vladom. Ona se pozvala na presudu u predmetu Hussain protiv Ujedinjenog<br />
Kraljevstva od 21. februara 1996. (Reports (Izvještaji) 1996-I), u kojoj Sud nalazi da je kazna zatvorom<br />
na određeno vrijeme primarno preventivnog karaktera, i prema tome ima garancije po članu<br />
5 stav 4 (vidi stavove 115 i 119 u tekstu dolje). Prema tome ne može se kazati da je podnositelju<br />
uskraćeno pravo na život ili da je njegovo lišenje slobode predstavljalo kršenje člana 3.<br />
Sud podsjeća da je nakon osude podnositelja za ubojstvo u novembru 1993. on automatski podlijegao<br />
kazni zatvora ne neodređeno vrijeme. Prema engleskom pravu i praksi, maloljetnici koji su<br />
osuđeni na kaznu zatvora na neodređreno vrijeme moraju inicijalno odslužiti jedan dio zatvorske<br />
kazne, «tarifu» da bi se zadovolji zahtjevi kažnjavanja, koje bi poslužilo i za primjer. Nakon toga<br />
dozvoljeno je lišiti slobode optuženog samo ako je to u interesu zaštite javnosti (vidi stavove 40-<br />
42 gore i presudu Hussain citiranu gore, str. 269-270, stav 54). Tarifa je podnositelju inicijalno<br />
određena na petnaest godina odlukom Ministra unutarnjih poslova 22. jula 1994. Međutim ovu<br />
odluku je poništio Gornji dom 12. juna 1997. godine, a na dan donošenja presude ovog Suda nije<br />
određena nova tarifa. Podnositelj se ne žali na sadašnje uvjete u zatvoru, iako tvrdi da bi njegovo<br />
62
Change language