Izvodi iz sudske prakse

Izvodi iz sudske prakse-Evropski sud za ljudska prava
Prema tome, zadatak Suda je da odredi da li je sila koja je bila upotrebljena u ovom predmetu bila
proporcionalna. S tim u vezi Sud posebnu pažnju pridaje težini povreda do kojih je došlo. U ovom
slučaju Sud […] primjećuje da je […] dr Cayol, u svom nalazu kao vještak od 29. septembra 1989.
zaključio da su problemi koji su nastali kao posljedica intervencije policije prouzročili « potpunu
fizičku nesposobnost tokom tri dana [i] i privremenu radnu nesposobnost u periodu od devetnaest
dana”.
Mišljenje ovog Suda je da se u pogledu povreda podnositelja, koje su uglavnom bile u predjelu
desnog ramena, može pretpostaviti da je odluka da ga se proglasi nesposobnim za rad u periodu
od dvadeset dana bila uvjetovana posebnom prirodom njegovog posla koji je obavljao kao vozač
teškog vozila.
Sud ističe da u ovom predmetu podnositelj nije poricao svoj pokušaj bjekstva. Pored toga, očigledno
je iz zapisnika sa informativnih razgovora od 29. i 30. septembra 1988. da je podnositelj priznao da
se «opirao» i «hrvao» s policijom dok je pokušavao pobjeći. Na temelju zapisnika od 28. februara
1989. također se vidi da je prizmao kako je «pružao izvjestan otpor» policajcima koji su pokušavali
da ga sputaju. Nadalje, na temelju dokaza koje je dao dr. Tomas 1. marta 1989. ne vidi se da su podnositelja
tukli dok je bio u policijskom pritvoru. Isto tako ni dr Kéclard u ljekarskom uvjerenju ne
navodi da je na tijelu podnositelja primijetio ikakve znakove udaraca.
Sud prema tome, isto kao i Komisija, ne smatra da je sila upotrebljena u ovom incidentu bila
pretjerana ili neproporcionalna.
Prema tome nije bilo kršenja člana 3 Konvencije u vezi sile koja je upotrebljena protiv podnositelja
tokom njegovog pokušaja bjekstva.
Nečovječno postupanje, kazne, sankcije i kažnjavanje
Disciplinske sankcije i fizičko kažnjavanje
Sud je došao do zaključka da tjelesnu kazna koja je izvršena nad maloljetnim delinkventom
– tri udarca šibom – treba anlizirati kao ponižavajuću sankciju u svrhe člana 3 (Tyrer protiv
Ujedinjenog Kraljevsrva, presuda od 25. aprila 1978, Serija A br. 26).
No ipak, prijetnja tjelesnim kažnjavanjem u školama u svrhe disciplinskog kažnjavanja nije
dovoljna da predstavlja ponižavajuće postupanje (Campbell i Cosans protiv Ujedinjenog
Kraljevstva, presuda od 25. februara 1982, Serija A br. 48).
Sud je također zaključio da «disciplinska sankcija» koju je nametnuo direktor škole (tri «udarca»
patikom s gumenom potplatom po stražnjici preko pantalona) nema minimum okrutnosti
koji je potreban da bi se razmatrala u okviru člana 3 (Costello-Roberts protiv Ujedinjenog
Krakjevstva, presuda od 25. marta 1993, Serija A br. 247-C).
Sudske procedure i krivične kazne
U predmetu V. protiv Ujedinjenog Kraljevstva, podnositelj, koji je bio maloljetan kada je
pred sudom za odrasle osuđen za krivično djelo, žalio se na kumulativne posljedice nekoliko
60