You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
Evropska Konvencija o ljudskim pravima<br />
Kao što je Sud već ranije ustanovio, kriterij “intenziteta” na koji se poziva u članu citiranom gore<br />
je, po prirodi stvari, relativan, kao što je i «minimum okrutnosti» koji je potreban da se primijeni<br />
član 3 (ibid, stav 100); on ovisi od svih okolnosti predmeta, a ponekad i od spola žrtve, godina, i<br />
zdravstvenog stanja (vidi, među ostalim <strong>iz</strong>vorima, Labita presudu citiranu gore, stav 120).<br />
U ovom predmetu radi se o prvom podnositelju koji je nesumnjivo živio u stalnom stanju f<strong>iz</strong>ičke<br />
boli i jake uznemirenosti zbog svoje ne<strong>iz</strong>vjesne sudbine i udraca koji su mu se neprestano nanosili<br />
tokom dugotrajnih sesija ispitivanja kojima je bio podvrgnut kada je bio u policijskom pritvoru.<br />
Sud je smatrao da je ovakvo postupanje s podnositeljem bilo namjerno i da su akteri bili državni<br />
organi u vršenju svoje dužnosti, kako bi <strong>iz</strong>vukli pr<strong>iz</strong>nanje i dobili informacije o djelu za koje je bio<br />
osumnjičen.<br />
Sud nalazi da je u ovim okolnostima nasilje nad podnositeljem, uzeto u cjelosti i obzirom na svrhu<br />
i trajanje, bilo posebno ozbiljno i okrutno i da je moglo <strong>iz</strong>azvati «veliku» bol i patnje. Prema tome,<br />
ono je imalo dimenziju torture u značenju člana 3 Konvencije.<br />
Za klasifikaciju nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja moraju ne<strong>iz</strong>bježno postojati i<br />
posljedice.<br />
2. Primjena člana 3. - primjeri<br />
Član 3 se primjenjuje na veliki broj situacija. U tekstu dolje slijedi nekoliko primjera.<br />
Nečovječno postupanje, zlostavljanje i policijski postupak<br />
Hapšenje<br />
Postavlja se pitanje da li hapšenje i stavljanje u pritvor bez proceduralnih garancija može samo<br />
po sebi spadati u djelokrug člana 3. U predmetu Ciçek protiv Turske, podnositeljica nije imala<br />
nikakvih daljnjih vijesti o svojim sinovima koji su nestali nakon hapšenja. Sud je došao do<br />
zaključka da se mora pretpostaviti da su mrtvi i našao da se radi o kršenju člana 2. Podnositeljica<br />
je također tvrdila da je došlo i do kršenja člana 3. Mišljenje Suda je bilo sljedeće (Ciçek protiv<br />
Turske, presuda od 27. februara 2001, Predstavka br. 25704/94, stavovi 152, 154-156 i 158):<br />
Oslanjajući se, mutatis mutandis, na argumente koje je koristila da potkrijepi svoje navode po članu<br />
2, podnositeljica tvrdi da je odgovorna država prekršila član 3 Konvencije već samom činjenicom<br />
nestanka njenih sinova u kontekstu lišenom najosnovnije <strong>sudske</strong> zaštite, što ih je moralo <strong>iz</strong>ložiti<br />
akutnoj psihičkoj torturi. Pored toga, njoj su rekli kako su joj sinove maltretirali u zgradi lokalne<br />
škole. Podnositeljica <strong>iz</strong>nosi da se ova pretpostavka mora smatrati još vjerovatnijom zbog učestale<br />
torture osoba lišenih slobode u odgovornoj državi […].<br />
Uzveši u obzir stroge standarde koji se primjenjuju na tumačenje člana 3 Konvencije, prema kojima<br />
zlostavljanje mora doseći minimum okrutnosti da bi spadalo u djelokrug ove odredbe, kao i<br />
<strong>prakse</strong> organa Konvencije koja zahtjeva poštivanje standarda dokaza «van osnovane sumnje» da se<br />
radilo o zlostavljanju tog intenziteta, Sud nije uvjeren da se nestanak sinova podnopsiteljice u datim<br />
okolnostima <strong>iz</strong> ovog predmeta može okvalificirati terminima <strong>iz</strong> ove odredbe (vidi Irska protiv<br />
57
Change language