Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
Evropska Konvencija o ljudskim pravima<br />
postupanja ili kažnjavanja, koja je stupila na snagu 26. juna 1987. godine, također pravi ovu razliku,<br />
kao što se može vidjeti <strong>iz</strong> članova 1 i 16:<br />
Član 1<br />
“1.U ovoj konvenciji <strong>iz</strong>raz «tortura» označava svaki akt kojim se jednoj osobi namjerno nanosi<br />
bol ili teška tjelesna ili duševna patnja da bi se od te osobe ili neke treće osobe dobile obavijesti ili<br />
pr<strong>iz</strong>nanja, ili da bi se ta osoba kaznila za djelo što ga je ona ili neka treća osoba počinila ili za čije je<br />
<strong>iz</strong>vršenje osumnjičena, da bi se ta osoba zastrašila ili da bi se na nju <strong>iz</strong>vršio pritisak, ili zbog bilo kojeg<br />
drugog razloga utemeljenog na bilo kojem obliku diskriminacije, ako ta bol ili te patnje nanosi<br />
službena osoba ili bilo koja druga osoba koja djeluje u službenom svojstvu . […]”<br />
Član 16 stav 1<br />
“1. Svaka država članica obavezuje se da će zabraniti na teritoriji pod svojom jurisdikcijom djela<br />
surovog, nehumanog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja koji nisu akti torture utvrđeni<br />
u članu 1, kada takva djela počini službena osoba, ili su počinjena na podsticaj ili uz saglasnost<br />
službene osobe ili drugih osoba koje nastupaju u službenom svojstvu. Posebno, obaveze navedene<br />
u članovima 10, 11, 12, i 13 primjenjuju se tako što će pojam torture biti zamjenjen pojmom drugih<br />
oblika surovih, neljudskih ili ponižavajućih postupaka ili kažnjavanja».<br />
Sud smatra da sve povrede unešene u razna ljekarska uvjerenja (vidi stavovi 11-15 and 17-20 gore),<br />
kao i svjedočenje podnositelja o zlostavljanju kojem je bio podvrgnut dok se nalazio u policijskom<br />
pritvoru (vidi stavove 18 i 24 gore) uspostavljaju dokaze o f<strong>iz</strong>ičkom i – nesumnjivo mentalnom<br />
bolu i patnjama (bez obzira na propust da se naredi vještaćenje psihologa o stanju g. Selmouinia<br />
nakon događaja na koje se žali). Ovi događaji također pokazuju da su bol ili patnje bili naneseni<br />
namjerno kako bi ga se, <strong>iz</strong>među ostalog, natjeralo da pr<strong>iz</strong>na djelo za koje je bio osumnjičen. Na<br />
kraju, ljekarska uverenja <strong>iz</strong> sudskog spisa jasno pokazuju da su policijaci <strong>iz</strong>vršili cijeli n<strong>iz</strong> nasilnih<br />
akata u vršenju svoje dužnosti.<br />
Djela na koja se žali bila su takva da su kod podnositelja <strong>iz</strong>azvala osjećaj straha, snažne zabrinutosti<br />
i inferiornosti, što je bilo ponižavajuće i vjerovatno slomilo njegov f<strong>iz</strong>ički i moralni otpor. Sud,<br />
stoga u ovome nalazi elemente koji su dovoljno teški da mogu ovakvo postupanje okvalificirati kao<br />
nečovječno i ponižavajuće (vidi the Irska protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda citiranad gore,<br />
str. 66-67, stav 167, i presudu u predmetu Tomasi citiranu gore, str. 42, stav 115). U svakom slučaju,<br />
Sud ponovo naglašava u vezi osobe koja je lišena slobode, da pribjegavanje f<strong>iz</strong>ičkoj sili koja nije strogo<br />
neophodna zbog ponašanja takve osobe, umanjuje njeno dostojanstvo i u principu predstavlja<br />
kršenje prava <strong>iz</strong> člana 3 (vidi presudu u predmetu Ribitsch citiranu gore, str. 26, stav 38, presudu<br />
Tekin protiv Turske od 9. juna 1998, Reports( Izvještaji) 1998-IV, str.1517-1518, stav 53).<br />
Drugim riječima, u ovom predmetu ostaje da se utvrdi da li se «bol i patnje» naneseni g. Selmouniu<br />
mogu definirati kao «surovi». Sud smatra da je ova «okrutnost», kao i «minimum okrutnosti»<br />
koji zahtijeva primjena člana 3 Konvencije, po prirodi stvari, relativna; ona ovisi od svih okolnosti<br />
predmeta, kao što je trajanje takvog postupanja, od f<strong>iz</strong>ičkih ili psihičkih posljedica i, u nekim<br />
slučajevima, od pola, starosne dobi i zdravstvenog stanja žrtve, itd.<br />
Sud je ranije ispitivao predmete u kojima je zaključio da se radi o postupanju koje se jedino može<br />
opisati kao mučenje (vidi presudu u predmetu Aksoy citiranu gore, str. 2279, stav 64, prsudu Aydin<br />
citiranu gore, str. 1891-1892, stavovi 83-84 i 86). Međutim, s obzirom da je Konvencija «instrument<br />
koji živi i koji se mora tumačiti u svjetlu sadašnjih uvjeta», (vidi, među ostalim <strong>iz</strong>vorima,<br />
sljedeće presude: Tyrer protiv Ujedinjenog Kraljevstva, 25. april 1978, Serija A br. 26, str. 15-16,<br />
stav 31; Soering, citiranu gore, str. 40, stav 102; i Lo<strong>iz</strong>idou protiv Turske, 23. mart 1995, Serija A<br />
br. 310, str. 26-27, stav 71), Sud smatra da neka djela koja su u prošlosti bila okvalificirana kao<br />
55
Change language