Izvodi iz sudske prakse

Izvodi iz sudske prakse-Evropski sud za ljudska prava
Kako bi se neko kažnjavanje ili postupanje povezalo sa «nečovječnim» ili «ponižavajućim», patnje
ili poniženje moraju u svakom slučaju biti veće od onih koje su izazvane patnjama i poniženjem kod
legitimnog postupanja ili kažnjavanja (ibid.). Pitanje da li svrha bila da se ponizi žrtva sljedeći faktor
koji treba uzeti u obzir (vidi, naprimjer, Raninen protiv Finske, presuda od 16. decembra1997,
Reports Izvještaji) 1997-VIII, str. 2821-2822, stav 55), ali isto tako, odsustvo takve svrhe ne mora
nužno i isključivati zaključak da se radi o kršenju člana 3.
Koncept mučenja/torture
Ovoj definiciji nečovječnog i ponižavajućeg postupanja potrebno je dodati i definiciju mučenja.
Mučenje je prvobitno bilo definirano u predmetu Irska protiv Ujedinjenog Kraljevstva (18.
januar 1978, Serija A br. 25, str. 66, stav 167):
Sud smatra […] da, iako postoji s jedne strane nasilje koje […] ne potpada pod član 3 (čl. 3) Konvencije,
s druge strane čini se da je namjera Konvencije da, praveći razliku između «mučenja» i
«nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja» prvim od ovih termina posebno žigoše namjerno
nečovječno postupanje koje prouzrokuje vrlo teške i okrutne patnje.
U pravilu, Sud prvo razmatra da li se konkretno ponašanje može okvalificirati za «nečovječno
ili ponižavajuće», a potom određuje da li i dostiže stupanj težine potreban da bi se okvalificiralo
kao «mučenje». U presudi u predmetu Adkoy protiv Turske (18. decembar 1996, Reports of
Judgments and Decisions (Izvještaji o presudama i odlukama) 1996-VI, str. 2279, stav 64),
Sud je prvi put zaključio da se takvo postupanje prema podnositelju može jedino smatrati
«torturom».
Sud podsjeća da je Komisija, između ostalog, našla da je podnositelj bio podvrgnut «palestinskom
vješanju», drugim rječima, bio je skinut dogola, ruke su mu vezali na leđa i objesili ga o njih (vidi
stav 23 gore).
Po mišljenju Suda ovakvo postupanje je moglo biti samo s namjerom; i doista, potrebne su određene
pripreme i napor da bi se sprovelo. Dobija se dojam da je provedeno u cilju iznuđivanja priznanja ili
informacija od podnositelja. Pored toga, moralo je i prouzročiti strašnu bol, ljekarski nalazi govore
da je dovelo do paralize obje ruke koja je trajala izvjesno vrijeme (vidi stav 23 gore). Sud smatra da
je ovakvo postupanje imalo tako ozbiljan i okrutan karakter ad se može okvalificirati kao tortura.
Posebnu pažnju potrebno je obratiti na presudu u predmetu Selmouni protiv Francuske, koja
je označila bitan pomak u sudskoj praksi. U ovom predmetu Sud je, zasjedajući u Velikom
vijeću, dao novu, širu definiciju «mučenja» u sljedećem odlomku (Selmouni protiv Francuske,
presuda od 28. jula 1999, Reports (Izvještaji) 1999-V, stavovi 96-106):
Kako bi odredio da li se određena forma zlostavljanja može okvalificirati kao mučenje, Sud mora
obratiti pažnju na razliku, ugrađenu u član 3, između ovog pojma i onog koji označava nečovječno
ili ponižavajuće postupanje. Kao što je Evropski Sud ranije ustanovio, čini se da je namjera Konvencija
bila da pomoću ove distinkcije posebno žigoše nečovječno postupanje koje uzrokuje vrlo
teške i okrutne patnje (vidi presudu Irska protiv Ujedinjenog Kraljevstva citiranu gore, str. 66-67,
stav 167).
Konvencija Ujedinjenih naroda protiv torture i drugog okrutnog, nehumanog ili ponižavajućeg
54