Izvodi iz sudske prakse

Izvodi iz sudske prakse-Evropski sud za ljudska prava
ili kažnjavanja koje je u suprotnosti sa članom 3. i doista, vlada je prihvatila da ovaj zakon, kakav je
sada, ne osigurava adekvatnu zaštitu djece i da ga treba mijenjati.
U okolnostima ovog predmeta, propust da se osigura adekvatna zaštita predstavlja kršenje člana 3
Konvencije.
Nadalje, član 3 se može primijeniti i na slučajeve kada postoji samo opasnost od nečovječnog
postupanja, tojest, prije nego što se takvo postupanje i realizira.
Kao što je poznato, u predmetu Campbell i Cosans protiv Ujedinjenog Kraljevstva (25. februar
1982, Serija A br. 48, str. 13-14, stav 30), Sud je zauzeo stav da rizik od podvrgavanja fizičkom
kažnjavanju u školi nije imao dovoljan stepen ponižavanja ili degradiranja da bi dosegao onaj
nivo koji je potreban da predstavlja kršenje člana 3.
Međutim, kada postoji značajan osnov za vjerovanje da je neka osoba izložena stvarnom riziku
da bude podvrgnuta mučenju, ili ponižavajućem postupanju ili kažnjavanju, Sud će primijeniti
član 3. Tako, naprimjer, u predmetu Soering protiv Ujedinjenog Kraljevstva (7 juli 1989, Serija A
br. 161, str. 35-36, stav 91), Sud je smatrao da je opasnost koja je visila nad glavom podnositelja
bila takva da je mogla za sobom povući kršenje tog člana. Ovaj predmet je u vezi ektradicije
u jednu državu (SAD, konkretno u Virdžiniju) gdje bi se moglo desiti da podnositelj mora
čekati na izvršenje smrtne kazne u izuzetno strogim uvjetima, koji se obično nazivaju «čekanje
u redu na pogubljenje», a tužitelj Komonvelta za državu Virdžinija je odlučio da zahtijeva, i
nastavio da zahtijeva, smrtnu kaznu, jer je po njegovom mišljenju to ovaj slučaj i zaslužio. Sud
je primijetio (str. 39, stavovi 90 i 98-99) :
Nije čest slučaj da se institucije Konvencije izjašnjavaju o potencijalnom kršenju Konvencije.
Međutim, kada podnositelj tvrdi da bi odluka o njegovom izručenju, ako se primijeni, bila u suprotnosti
sa članom 3 (čl. 3) zbog predvidljivih posljedica u zemlji izručenja, odstupanje od ovog
principa je neophodno kako bi se osigurala efikasnost garancija predviđenih tim članom (čl. 3)
(vidi stav 87 gore).
[…]
Ako vlasti jedne države, koje su odgovorne za krivično gonjenje u slučaju takvog djela zauzmu
tako čvrst stav, teško da Sud može smtarti da nema osnova za vjerovanje da je podnositelj suočen
sa stvarnim rizikom da bude osuđen na smrt, te prema tome i da bude izložen «čekanju u redu na
smrt» .
Prema tome, perspektiva osobe koja je u pitanju, a koja je izložena ovom «sindromu», je takva
da zahtjeva razmatranje po članu 3.
Potrebno je ovu proširenu primjenu člana 3 objasniti kroz preciznu analizu koncepata koje ona
sa sobom nosi.
52