Izvodi iz sudske prakse

Evropska Konvencija o ljudskim pravima
U svjetlu gore navedenih razloga, Sud se slaže sa Komisijom da se odgovornost države ne ograničava na
okolnosti za koje postoje značajni dokazi da su meci ispaljeni u pogrešnom prvacu od strane pripadnika
državne službe, ubili civilo lice. Ova odgovornost postoji i u slučaju kada nisu poduzete sve realne mjere
predostrožnosti kod izbora sredstava i metoda operacije koja se vodi protiv grupe oponenata kako bi se
izbjegao, a, u svakom slučaju, sveo na minimum, slučajan gubitak života civila.
Tako da iako nije ustanovljeno van svake osnovane sumnje da su metak koji je usmrtio Havvu Ergi
ispalile snage sigurnosti, Sud mora uzeti u razmatranje da li je operacija snaga sigurnosti bila planirana
i vođena na način koji je onemogućavao ili svodio na minimum svaku opasnost po život žitelja
tog sela, uključujući i onu koja je dolazila od vatre PPK pripadnika koji su upali u zasjedu.
[…] Svjedočenje žandara pred Komisijom sugeriše da je zasjeda bila planirana sjeverozapadno od
sela, a da se nije znala udaljenost između sela i planiranog mjesta zasjede. Moglo se pretpostaviti
da će teroristi PPKa prići selu ili putem sa sjeverne strane, ili niz rijeku na sjeveroistočnoj strani. U
ovom drugom slučaju oni su mogli prodrijeti do ruba sela a da ih ne primijete snage sigurnosti koje
su bile postavljene prema sjeverozapadnoj strani.
[…] Sud, uzevši u obzir nalaze Komisije (vidi stavove 34-41 gore) i vlastitu procjenu, smatra da
je bilo moguće je metak koji je usmrtio Havvu Ergi došao sa južne ili jugoistočne strane, da su
snage sigurnosti bile prisutne u južnom dijelu i da je postojala stvarna opasnost po život civilnog
stanovništva tako što su bili izloženi unakrsnoj vatri između snaga sigurnosti i PPK. U svjetlu
neuspjeha organa vlasti odgovorne države da pruže direktne dokaze o planiranju i vođenju operacije
sa zasjedom, Sud, složivši se sa Komisijom, smatra da se može puzdano zaključiti da nisu bile
poduzete dovoljne mjere predostrožnosti kako bi se zašitili životi civilnog stanovništva.
Prema tome, radi se o kršenju člana 2
47