Izvodi iz sudske prakse

Izvodi iz sudske prakse-Evropski sud za ljudska prava
Osnovna svrha takve istrage je da se osigura učinkovita primjena domaćih zakona kojima se štiti
pravo na život i, u slučajevima koji uključuju predstavnike državnih tijela, da osigura da odgovaraju
za smrt do koje je došlo u okviru njihove odgovornosti.
U presudi Kaya protiv Turske, Sud je iznio da veliki broj fatalnih incidentnih situacija ne mora
utjecati na oslobađanje države njene obaveze da provede istragu (Kaya protiv Turske presuda
od 19. februara 1998, Reports ( Izvještaji) 1998-I, stav 91):
Sud primjećuje da gubitak života predstavlja tragičan i čest slučaj kada je riječ o pažljivoj analizi
situacije u jugoistočnoj Turskoj (vidi gore spomenutu presudu Aydin, str. 1873, stav 14). Međutim,
niti predominirajući žestoki oružani sukobi, niti velika broj žrtava ne može osloboditi obaveze po
članu 2 da se osigura sprovođenje učinkovite, nezavisne istrage smrtnih slučajeva koji su nastali kao
posljedica sukoba u kojima su učestvovale snage sigurnosti, tim više kada su okolnosti u cijelom
nizu aspekata nejasne, kao što je slučaj u ovom predmetu.
Sud redovno koristi ovu formulaciju, i navodi dalje da lokalne poteškoće u pribavljanju dokaza
ne oslabađaju državu njene obaveze da sprovede istragu (Tanrikulu protiv Turske, presuda od
8. jula 1999, Reports(Izvještaji) 1999-IV, stav 103):
Sud je spreman uzeti u obzir, kao što je ukazano u predhodnim presudama u vezi (vidi, naprimjer,
Kaya, Ergi i Yasa presude citirane gore, str. 326, stav 91, str. 1779, stav 85, i str. 2440, stav 104),
činjenicu da gubitak života predstavlja tragičan i čest slučaj u kontekstu siguronosne situacije u
jugoistočnoj Turskoj, koja je mogla otežavati traganje za odlučujućim dokazima. No ipak, ove okolnosti
ne smiju oslobađati vlasti obaveze po članu 2. da sprovedu djelotvornu istragu.
Predmet Güleç protiv Turske odnosi se na smrt jedne osobe tokom demonstracija u kojima
je policija koristila oružje. U vezi toga Sud je izjavio da istrage koje trebaju rasvijetliti uzroke
smrti moraju biti sprovedene od strane nezavisnih tijela (Güleç protiv Turske, presuda od 27.
jula 1998, Reports (Izvještaji) 1998-IV, stavovi 80 i 82-83):
Sud, nadalje, primjećuje da je Upravni odbor provincije Sirnak odlučio 18. oktobra 1991, da nema
predmeta za krivični sud na temelju toga što nije bilo «moguće na osnovu dokaza iz spisa identificirati
ko je ubio i ranio žrtve» (vidi stav 28 gore). Ovakav zaključak se ne može prihvatiti, s obzirom
na subjektivnost koju je pokazao istražitelj Kurt i prirode upravne vlasti koja je bila u pitanju, a
kojom je predsjedavao Guverner Provincije (koji je imenovao istražitelje i koji je bio zadužen za
lokalnu žandarmeriju) ili njegov zamjenik, i koja se sastojala od lokalnih predstavnika izvršne vlasti
(direktora Javnog zdravstva i direktora Poljoprivrede, naprimjer). Nakon toga, 13. novembra 1991,
Vrhovni upravni sud je primijetio je da je Upravni odbor izdao nalog o obustavi. Shodno tome,
pošto lica odgovorna za smrt i ranjavanja «nisu bila poznata» bilo je «nemoguće [za sud] da se bavi
ovim predmetom i donese presudu” (vidi stav 29 gore).
[…] Kod takvog stanja stvari, Sud, kao i Komisija, zaključuje da nije sprovedene detaljna istraga,
niti su ju vodili nezavisni organi. Štaviše, ona je vođena bez prisustva bez oštećene strane, koja nije
primila obavijest o nalogu od 18. oktobra, ni odluku od 13. novembra 1991.
Prema tome bilo je kršenja člana 2 Konvencije zbog upotrebe neprimjerene sile i odsustva detaljne
istrage u okolnosti smrti sina podnositeljice.
U predmetu Yasa protiv Turske, podnositelj je tvrdio da je njegov ujak bio žrtva oružanog
40