Izvodi iz sudske prakse

Dodatni protokoli
2. Primjena člana 4 ratione temporis
U predmetu Gradinger protiv Austrije (23. oktobar 1995, Serija A br. 328-C, stav 53), Sud
je donio odluku o primjeni ove odredbe ratione temporis. Ukazao je na to da član 4 jeste
primjenjiv ako je novi postupak zaključen nakon stupanja tog člana na snagu. Datum kad je
postupak otpočeo nije relevantan.
Kao i Komisija, i Sud smatra da je cilj člana 4 Protokola br. 7 da zabrani ponavljanje krivičnog
postupka koji se već završio konačnom odlukom. Upravo zato se ta odredba ne primjenjuje prije
nego što se otvori novi postupak. U ovom slučaju. u mjeri u kojoj je novi postupak zaključen odlukom
koja nosi datum koji je nakon datuma stupanja Protokola br. 7 na snagu, tj. presuda Upravnog
suda od 29. marta 1989. godine, uslovi za primjenjivost ratione temporis su zadovoljeni.
3. Saglasnost sa članom 4
U tom slučaju, podnosilac je, dok je upravljao automobilom, izazvao saobraćajnu nezgodu koja
je izazvala smrt bicikliste. Podnosioca je sudija u krivičnom postupku osudio na dan 15. maja
1987, zato što je izazvao smrt iz nehata, i izrekao mu 200 jednodnevnih kazni od 160 austrijskih
šilinga, sa 100 dana zatvora umjesto plaćanja, u skladu sa Krivičnim zakonom. Oslobođen je
optužbne za upravljanje vozilom pod dejstvom alkohola iznad dozvoljene ghranice. Okružene
vlasti su za isto ponašanje 16. jula 1987. izrekle kaznu od 12.000 šilinga za vožnju pod utjecajem
alkohola, sa dvije sedmice zatvora umjesto novčane kazne, na osnovu Zakona o cestovnom
saobraćaju. Za razliku od krivičnog sudije, okružne vlasti su smatrale da je količina alkohola
u krivi bila iznad dozvoljene granice. Tako se – upravni - postupak završio presudom pred
Upravnom sudom na dan 29. marta 1989.
Sud primjećuje da, prema mišljenju Okružnog suda St Pölten, otežavajuća okolnost pomenuta u
članu 81¸ stav 2, Krivičnog zakona, tj. nivo alkohola u krvi od 0,8 grama po litru ili više, nije bila izvedena
u odnosu na podnosioca. S druge strane, upravni organ je zaključio da je, da bi podnosiočev
predmet bio unutar opsega člana 5 Zakona o cestovnom saobraćaju, nivo alkohola postignut. Sud
je u potpunosti svjestan toga da se date odredbe razlikuju ne samo u definiciji djela, već i u, što je
mnogo važnije, u prirodi i svrsi. Nadalje primjećuje da djelo predviđeno članom 5 Zakona o cestovnom
saobraćaju predstavlja samo jedan aspekt djela kažnjivog po članu 81, stav 2, Krivičnog zakona.
Ipak su obje osporene odluke zasnovane na istom ponašanju. Shodno tome, radi se o kršenju
člana 4 Protokola br.7 (ibid., stav 55).
Vidi i Franz Fischer protivAustrije, presuda od 29. maja 2001, Predstavka br. 37950/97, stavovi
20-32.
367