Izvodi iz sudske prakse

Dodatni protokoli
u gornjem tekstu, stav 38, in fine ; presudu Van Geyseghem citiranu u gornjem tekstu, stav 35; i, a
contrario, odluku Haser citiranu u gornjem tekstu).
Prirodom članova 630 i 639 Zakona o krivičnom postupku, posmatranih zajedno (vidi stav 59
u gornjem tekstu) podnosioca, s jedne strane, pred sudom u Assizeu nije mogao zastupati, i nije
zastupao advokat (vidi stav 46 u gornjem tekstu), a sa druge strane, nije se mogao žaliti pred Kasacionim
sudom, jer je bio optuženik in absentia. Stoga on i nije imao nikakvu stvarnu mogućnost da
u prvostepenom postupku bude branjen, ili da mu osuđujuću presudu preispita viši sud.
Shodno tome, došlo je do kršenja člana 2 Protokola br. 7 uz Konvenciju.
Međutim, u predmetu Näss protiv Švedske (6. april 1994, Odluke i izvještaji 77-A, str. 40, stav
2), gdje se podnosilac žalio da je bio lišen prava da osuđujuću presudu Žalbenog suda revidira
viši tribunal, jer mu je molba da podnese žalbu Vrhovnom sudu odbijena, Komisija je kazala:
Komisija primjećuje da u različitim zemljama članicama Vijeća Evrope postoje različita pravila
vezana za reviziju pred višim sudom. U nekim državama članicama, kao, recimo, u Švedskoj, osoba
koja se želi žaliti pred višim sudom prvo mora podnijeti molbu da podnese žalbu. Komisija smatra
da se ovakva procedura u vezi sa pravom na žalnu pred Vrhovnim sudom, u ovom slučaju, sama po
sebi smatra revizijom u smislu člana 2 Protokola br. 7.
Na kraju, u predemtu Ekbatani protiv Švedkse (26. maj 1988, Serija A br. 134, str. 13, stav 26),
Sud je smatrao:
Uzimajući u obzir oba člana – tj. član 7 Protokola br. 7 i član 60 Konvencije – Sud ne nalazi ništa što
vodi stavu da je dodavanje ovog Protokola za cilj imalo da, na nivou žalbe, ograniči opseg garancija
sadržanih u članu 6 Konvencije.
2. Član 2, stav 2, Protokola br. 7
U predmetu Putz protiv Austrije (3. decembar 1993, Odluke i izvještaji 76-A, str. 61, stav 2)
kazna od 5.000 austrijskih šilinga izrečena je podnosiocu na osnovu "narušavanje reda u sudu",
u vezi sa uvredljivim primjedbama koje je u svojim podnescima uputio sudu.
Pod pretpostavkom da je gore pomenuta sudska odluka u vezi sa novčanom kaznom izrečenom
podnosiocu za "djelo protiv reda u sudu" u vezi sa krivičnom djelom u smislu člana 2 Protokola br.7,
Komisija uzima u obzir stav 2 ove odredbe, koja pravo na reviziju pred višim sudom podređuje
"izuzecima u vezi sa djelima manjeg značaja, koje predviđa zakon".
[…]
Komisija smatra da "djelo protiv reda u sudu" u smislu Zakona o organizaciji sudova u Austrijji, u
vezi sa Zakonom o parničnom postupku, odnosno sa Zakonom o krivičnom postupku, predstavlja
djelo manjeg značaja i u smislu prirode, i u smislu zaprijećene kazne. Komisija, shodno tome, smatra
da je "djelo protiv reda u sudu" djelo manjeg značaja. Izuzetak od prava na reviziju pred višim
sudom, u skladu sa članom 2, stav 2, Protokola br. 7 se, shodno tome, primjenjuje.
Što se tiče pojma "krivično djelo", teba pomenuti presudu Ravnsborg protiv Švedske (23. mart
365