Izvodi iz sudske prakse

Dodatni protokoli
Nakon posjete Francuskoj Polineziji, podnosilac je otišla u Novu Kaledoniju. Tvrdila je da pošto
je u Novu Kaledoniju ušla zakonito, trebala se moći slobodno kretati. Po njoj, mjera protjerivanja
donesena protiv nje pogrešno je opisana kao udaljavanje. Državni savjet je nalog opisao kao odluku
"kojom se gospođa Piermont udaljava sa teritorije Nove Kaledonije" (stav 49).
U ovom slučaju, Sud smatra da je argument podnosioca, da sama činjenica prolaska kroz imigracionu
kontrolu regulira položaj osobe na nekoj teritoriji, isuviše formalistički. Na aerodromu
kakav je i onaj u Nouméi, putnik podliježe pregledu sve dok boravi unutar kruga objekta. U ovom
slučaju, gospođa Piermont zaustavljena je nakon što joj je stavljen pečat u pasoš, i osporeni nalog
joj je uručen prije nego što je napustila aerodrom, jer je još uvijek bila u uredu, pod policijskom
stražom.
Nalog koji je dao Visoki komesar Francuske nosi naslov "Nalog kojim se strancu zabranjuje ulazak
na teritoriju" i njegov član 1 je, zapravo, zabrana. U svojoj odluci od 12. maja 1989. godine, Državno
vijeće nije dovelo u pitanje prirodu naloga. Prema tome, podnosilac nije ni u jednom trenutku zakonito
boravila na teritoriji, što je zahtjev da bi član 2 Protokola br. 4 bio primjenjiv. Prema tome,
nema kršenja te odredbe.
2. Član 2, stav 2 Protokola br. 4
U slučaju Peltonen protiv Finske (20. februar 1995, Odluke i izvještaji 80-A, str. 43, stav 1)
Komisija je dala tumačenje odredbe člana 2, stav 2, Protokola br. 4. U ovom slulaju, podnosilac
je bio stalno nastanjen u Švedskoj od decembra 1986. Odgovor na njegov zahtjev za dobivanje
pasoša sa rokom važenja od dvadeset godina predan Ambasadi Finske u Stockholmu, ambasada
ga je obavijestila da ne može dobiti pasoš, jer nije odgovorio na poziv za služenje vojnog roka.
Komisija primjećuje da odbijanje da se podnosiocu izda finski pasoš nije podnosioca spriječilo
da ode iz zemlje, niti ga to sprječava da ide iz jedne skandinavske zemlje u drugu. Član 2, stav 2,
Protokola br. 4, međutim, predviđa da svako ima slobodu da ode iz "bilo koje zemlje", što implicira
da se ode u zemlju po izboru date osobe, u koju može biti primljen. Stoga Komisija smatra da je
odbijanje izdavanja pasoša predstavljalo miješanje u njegovu slobodu. Sad treba razmotriti da li je
to miješanje bilo opravdano po stavu 3 člana 2.
Komisija je odlučila da je odbijanje da se izda pasoš na period od deset godina nešto što se može
smatrati neophodnim u demokratskom društvu, u svrhu ostvarenja legitimnog cilja održavanja
javnog reda o osiguranja nacionalne sigurnosti.
3. Član 2, stavovi 3 i 4, Protokola br. 4
Član 2, stav 3, omogućava derogaciju prava predviđenih stavovima 1 i 2 tog člana.
Treba imati na umu da se prava određena stavom 1 ovog člana mogu ograničiti i po članu 2,
stav 4.
360