Izvodi iz sudske prakse

Dodatni protokoli
izbor kandidata može biti pod utjecajem toga.
[…]
Sud ukazuje na to da je prvenstveno na domaćim vlastima, a posebno na prvostepenim i žalbenim
sudovima, koji su posebno kvalificirani za taj zadatak, da tumače i primjenjuju domaće zakone.
Primjećuje da položaj podnosilaca nije bio onakav kakav se pominje u članu 56, stav 3. Međutim,
to im ne garantira pravo da budu biranu. Po članu 58 Ustava, Vrhovni sud ima (vidi stav 29 u gornjem
tekstu) isključivu nadležnost da odlučuje o diskvalifikaciji i, kao i u bilo kojem pravosudnom
poretku, ako takav sistem postoji, svako ko bude izabran suprotno primjeni važećih pravila, mora
se povući sa mjesta člana parlamenta.
U ovom slučaju, Vrhovni sud je, nakon analize prirode mjesta na kojem su bili podnosioci, kao i
važećeg zakona, smatrao da su ta mjesta slična onima koja su opisana u stavu 3 člana 56; nadalje
je zaključio da su uslovi vezani za mjesta, trajanje i obim dužnosti, zadovoljeni u slučaju svakog od
podnosilaca. Na razumnom osnovu je smatrao da je njihov izbor neophodno poništiti (vidi stavove
10, 14, 18, 22 i 27 u gornjem tekstu).
Sud ne može donijeti bilo kakav drugačiji zaključak: nema ništa u presudu Vrhovnog suda što ukazuje
da je poništenje izbora bilo suprotno grčkim zakonima, proizvoljno ili neproporcionalno, ili
da je ugrozilo "slobodno izražavanje mišljenja naroda u izboru zakonodavnog tijela" (vidi, mutatis
mutandis, ranije pomenutu presudu Mathieu-Mohin i Clerfayt protiv Belgije, str. 25, stav 57).
Shodno tome, nije bilo kršenja člana 3 Protokola br. 1.
Što se tiče uklanjanja osobe iz izbornog spiska, vidi presudu Labita protiv Italije (6. april 2000,
Predstavka br. 26772/95, stavovi 201-203), gdje je Sud smatrao:
Sud ukazuje na to da su u članu 3 Protokola br. 1, koji predviđa "slobodne" izbore u "razumnim
intervalima", "tajnim glasanjem" i "pod uslovima koji osiguravaju slobodno izražavanje mišljenja
naroda", implicitna i subjektivna prava da se glasa i kandidira na izborima. Mada su ova prava
bitna, ona nisu apsloutna. Pošto ih član 3 priznaje, a ne izražava eksplicitno, niti definira, ima
prostora za implicitna ograničenja (vidi Mathieu-Mohin i Clerfayt protiv Belgije, presuda od 2.
marta 1987, Serija A br. 113, str. 23, stav 52). U svojim domaćim pravnim porecima, države ugovornice
mogu pravo da se glasa i kandidira na izborima podrediti uslovima koje član 3 u principu
ne zabranjuje. One imaju širok stepen slobodne procjene u ovoj sferi, ali je na Sudu da u krajnjoj
instanci odluči da li su ispoštovani zahthjevi Protokola br. 1; mora biti siguran da takvi uvjeti ne
ugrožavaju data prava u takvoj mjeri da bi mogla ugroziti samu suštinu i lišiti ih djelotvornosti; da
se nameću u svrhu ostvarenja legitimnog cilja; te da upotrijebljena sredstva nisu neproporcionalna
(vidi presudu Gitonas i drugi protvi Grčke, od 1. jula 1997, Izvještaji 1997-IV, str. 1233-1234, stav
39, Matthews protiv Ujedinjenog Kraljevstva [GC], No. 24833/94, stav 63, ECHR 1999-I).
Sud primjećuje da su osobe koje su izložene posebnom policijskom nadzoru automatski skinute sa
glasačkog spiska, jer se odruču svojih građanskih prava zato što predstavljaju "opasnost po društvo"
ili, kao u ovom slučaju, zato što se sumnja da su pripadnici mafije (vidi stavove 107 i 110 u gornjem
tekstu). Vlada je ukazala na rizk da osobe "za koje se sumnja da su pripadnici mafije" mogu iskoristiti
svoje pravo da glasaju u korist drugih pripadnika mafije.
Sud nema nikave sumjnje da privremena suspenzija glasačkog prava osoba protiv kojih postoje
dokazi da su pripadnici mafije, služi ostvarenju legitimnog cilja. Primjećuje, pak, da mada mjere
355