Izvodi iz sudske prakse

Dodatni protokoli
osigurana svakome" unutar jurisdikcije strana ugovornica (vidi presudu Irska protiv Ujedinjenog
Kraljevstva od 18. januara 1978, Serija A br. 25, str. 91, stav 239), već samo pravo između država.
[…]
Takvo restriktivno tumačenje ne zadovoljava detaljnu analizu.
[…]
Shodno tome – a stranke pred ovim Sudom se slažu –međudržavni ton formulacije člana 3 ne
odražava bilo kakvu suštinsku razliku u odnosu na druge materijalne odredbe Konvencije i protokola.
Razlozi za to, može se reći, leže u želji da se veći značaj da preuzetim obavezama, kao i u
činjenici da primarna obaveza u datom polju nije pitanje uzdržavanja i nemiješanja, što je slučaj sa
većinom građanskih i političkih prava, već da država mora usvojiti pozitivne mjere da "održava"
slobodne izbore.
Mora se reći da je ovaj član jedna od rijetkih odredbi koja državi nameće pozitivne obaveze.
Mada štiti jedno temeljno pravo, ne podliježe nekom posebnom sudu. Sud jednostavno kaže da
se državi ostavlja širok stepen slobodne procjene pri odabiru izbornog sistema koji će usvojiti
(ista presuda):
Data prava nisu apsolutna. Pošto ih član 3 priznaje bez da ih eksplicitno određuje, a kamoli definira,
postoji prostor za implicitna ograničenja (vidi, mutatis mutandis, presudu Golder od 21. februar
1975, Serija A br. 18, str. 18-19, stav 38).
[…]
Član 3 odnosi se samo na izbor "zakonodavnog tijela" ili barem jednog doma, ako ima dva i više
(Collected Edition of the "Travaux Préparatoires" of the European Convention on Human Rights,
[Zbirka "Travaux Préparatoires" Evropske konvencije o ljudskim pravima], sv. VIII, str. 46, 50 i
52). Riječi "zakonodavno tijelo" ne moraju značiti državni parlament; ovo treba tumačiti u svjetlu
ustavne strukture date države.
[…]
Što se tiče metoda imenovanja "zakonodavnog tijela", član 3 predviđa samo "slobodne" izbore
u "primjerenim intervalima", "tajnim glasanjem" i "pod uslovima koji će osigurati slobodno
izražavanje volje naroda". U tom smislu se ne stvara nikakva "obaveza da se uvede neki poseban
sistem " (Collected Edition of the "Travaux Préparatoires" of the European Convention on Human
Rights, [Zbirka "Travaux Préparatoires" Evropske konvencije o ljudskim pravima], sv. VII, str. 130,
202 i 210, i sv. VIII, str. 14) kao što su proporcionalna zastupljenost ili većinsko glasanje sa jednim
ili dva kruga.
I ovdje Sud potvrđuje da države ugovrnice imaju širok stepen slobodne procjene, obzirom da njihovi
zakoni o ovom pitanju variraju od mjesta do mjesta, i od vremena do vremena.
Izborni sistemi teže tome da ispune ciljeve koji nekad jedva da su kompatibilini jedni s drugima:
s jedne strane, dosta vjerno odražavaju mišljenja naroda, a s druge strane, usmjeravaju trendove u
smislu pojave dovoljno jasne i koherentne političke volje. U takvim okolnostima, fraza "uslovi koji
će osigurati slobodno izražavanje volje naroda u izboru zakonodavnog tijela" u suštini implicira
– uz slobodu izražavanja (koju već štiti član 10 Konvencije) – princip jednakosti u postupanju
353