Izvodi iz sudske prakse

Dodatni protokoli
važi i za vjerske afinitete, ako se prisjetimo toga vjersko obrazovanje predstavlja široko dogmatsko i
moralno tijelo, koje jeste, ili može, dati odgovore na pitanja filozofskog, kozmološkog ili moralnog
karaktera.
Druga rečenica člana 2 implicira, s druge strane, da u ispunjenju funkcija koje je preuzela u pogledu
obrazovanja i nastave, država mora da se pobrine za to da informacije i znanje sadržani u planu i
programu budu prenošeni na objektivan, kritički i pluralistički način. Državi je zabranjeno da se
bavi indoktrinacijom koja bi se mogla tumačiti kao nepoštivanje vjerskih i filozofskih uvjerenja
roditelja. To je granica koja se ne smije prekoračiti.
Takvo tumačenje je konzistentno, u isto vrijeme, i sa prvom rečenicom člana 2 Protokola, a i sa
članovima 8 do 10 Konvencije, kao i sa općim duhom Konvencije, koja je instrument zamišljen da
održava i promovira ideje i vrijednosti demokratskog društva.
U ovom slučaju, podnosioci su tvrdili da je seksualno obrazovanje suprotno njihovim
uvjerenjima. Sud je kazao (str. 28, stav 54):
[…] sam osporeni propis ni na koji način ne vrijeđa vjersta i filozofska uvjerenja roditelja u omjeru
koji zabranjuje druga rečenica člana 2 Protokola, tumačena u svjetlu prve rečenice, a i cijele
Konvencije.
Na kraju, u predmetu Kjeldsen (ibid., str. 24, stav 50) se definira uloga države u organizaciji
obrazovanja. Sud je kazao:
Druga rečenica člana 2 obavezujuća je po države ugovornice u izvršenju svake funkcije – govori o
"svim funkcijama" – koju poduzmu u polju obrazovanja i nastave, uključujući i one koje se sastoje
od odrganizacije i financiranja javnog obrazovanja.
Upravo u primjeni ovog principa, Sud je smatrao da disciplinska pitanja ulaze u opseg člana
2, druga rečenica, i učinio je državu odgovornom za njih (gore pomenuti predmet Campbell
Cosans, str. 15-16, stav 35):
Funckije koje na sebe preuzme odgovorna država [u] područjua [obrazovanja] uključuju i nadzornu
ulogu […] u obrazovnom sistemu uopće, koja mora uključivati pitanja discipline (vidi stav
34 u gornjem tekstu).
U predmetu Cambell i Cosans, Sud je, prema tome, zaključio da je vlada prekršila član 2 time
što nije ispoštovala uvjerenja roditelja u pogledu korištenja fizičke kazne (str. 18, stav 38):
Shodno tome, gospođe Campbell i Cosans su žrtve kršenja druge rečenice člana 2 Protokola br. 1.
Opseg druge rečenice člana 2 iz ugla roditelja
U svjetlu obaveza koje snosi država, Sud naglašava da prava roditelja u pogledu njihovih
uvjerenja, podrazumijevaju i određene dužnosti (ibid., str. 25-26, stavovi 51-52):
U izvršenju svojih prirodnih obaveza prema djeci – pošto su roditelji primarno odgovorni za "obra-
351