Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
Dodatni protokoli<br />
po mišljenju suda, označava uvjerenja vrijedna poštivanja u "demokratskom društvu" (vidi, kao<br />
noviji primjer, presudu Young, James i Webster, od 13. augusta 1981, Serija A br. 44, str. 25, stav 63)<br />
i nisu nekompatibilna sa ljudskim dostojanstvo. Uz to, ne smiju biti u sukobu sa temeljnim pravom<br />
djeteta na obrazovanje, jer je cijeli član 2 pod dominacijom prve rečenice (vidi Kjeldsen, Busk Madsen<br />
i Pedersen, presuda od 7. decembra 1976, Serija A br. 23, str. 25-26, stav 52).<br />
U presudi u "belgijskom jezičkom" predmetu, Sud je kazao (str. 32, stav 6) da se jezičke<br />
preferencije roditelja ne mogu smatrati uvjerenjima filozofske ili vjerske prirode, ali ulaze u<br />
opseg sadržaja obrazovanja, koji druga rečenica ne garantira:<br />
Druga rečenica člana 2 Protokola ne garantira pravo na obrazovanje; to je jasno <strong>iz</strong> formulacije:<br />
[…] Ova odredba ne traži od države da, u sferi obrazovanja ili nastave, poštuje jezičke preferencije<br />
roditelja, već samo vjerska i filozofska ubjeđenja. Tumačiti termine "vjerski" i "filozofski" tako da<br />
pokrivaju jezičke preferencije značiko bi da se iskrivi njihovo obično i uobičajeno značenje, i da se<br />
u Konvenciju učita nešto što nije tu.<br />
Opseg i posljedice druge rečenice člana 2<br />
Opseg druge rečenice <strong>iz</strong> ugla države<br />
Presuda Kjeldsen, Busk Madsen i Pedersen protiv Danske (2. decembar 1976, Serija A br. 23,<br />
str. 25-26, stavovi 51-52) ukazuje pristup koji država mora usvojiti u tumačenju člana 2, da bi<br />
ispoštovala "uvjerenja" roditelja:<br />
[…] "odredbe Konvencije i protokola moraju se čitati kao cjelina" (gornjem tekstu pomenuta presuda<br />
od 23. jula 1968, ibid., str. 30, stav 1). Shodno tome, obje rečenice člana 2 moraju se čitati ne<br />
samo jedna u svjetlu druge, već naročito u svjetlu članova 8, 9 i 10 Konvencije, koji određuju pravo<br />
svakog lica, uključujuću i roditelje i djecu, "da se poštuje njihov privatni i porodični život", "slobodu<br />
misli, savjesti i vjeroispovijesti", i "slobodu […] da primaju i daju informacije i ideje ".<br />
Prec<strong>iz</strong>nije rečeno, ovo ukazuje da se član 2 odnosi na sva obrazovna područja (ibid.):<br />
Član 2, koji se odnosi na svaku funkciju države u vezi sa obrazovanjem i nastavom, ne dozvoljava<br />
uvođenje bilo kakve distinkcije <strong>iz</strong>među vjeronauka i drugih predmeta. Država poštuje uvjerenja<br />
roditelja, bilo da su vjerska ili filozofska, kroz cijeli državni obrazovni program.<br />
Ulazeći u detalje, predmet Kjeldsen omogućava i da se rasvijetli uloga države u definiranju<br />
školskih programa (ibid., str. 26-27, stav 53). Sud je primijetio da:<br />
[…] uspostava i planiranje školskih programa u principu spada u nadležnost država ugovornica.<br />
To uglavnom podrazumijeva pitanje efikasnosti, gdje nije na Sudu da odlučuje, i gdje se situacija<br />
legitimno može razlikovati od zemlje do zemlje, i od vremena do vremena. Posebno druga rečenica<br />
člana 2 Protokola ne sprječava države da kroz nastavni ili obrazovni sistem daje informacije ili<br />
znanje koji su indirektno vjerskog ili filozofskog karaktera. Time se čak ni roditeljima ne dozvoljava<br />
da prigovore integraciji takve nastave i obrazovanja u školski program, jer bi se, u suprotnom,<br />
pojavio r<strong>iz</strong>ik da bi sva institucional<strong>iz</strong>irana nastava postala ne<strong>iz</strong>vodiva. Zapravo, vrlo je teško da<br />
mnogi predmeti u školi nemaju, manje ili više, nešto od filozofskih implikacija ili koncepcija. Isto<br />
350
Change language