Izvodi iz sudske prakse

Dodatni protokoli
roditelji odgovorni za "obrazovanje i nastavu" svoje djece – da roditelji mogu od države tražiti da
poštuje njihova vjerska i filozofska ubjeđenja. Njihovo pravo time korespondira sa odgovornošću
usko povezanom sa uživanjem i korštenjem prava na obrazovanje.
S druge strane, "odredbe Konvencije i protokola moraju se čitati u cjelini " (u gornjem tekstu pomenuta
presuda od 23. jula 1968, ibid., str. 30, stav 1). Shodno tome, obje rečenice člana 2 moraju
se čitati ne samo u svjetlu odnosa jedne sa drugom, već i naročito u vezi sa članovima 8, 9 i 10
Konvencije […].
Nakon ovakvog uvoda u temu, primjereno je razmotriti obje rečenice koje čine član 2.
1. Član 2 Protokola br. 1, prva rečenica – Pravo na obrazovanje
Prva rečenica člana 2 glasi:
Niko ne može biti lišen prava na obrazovanje.
"Belgijski jezički" predmet bio je prva naznaka značenja ove rečenice (presuda od 23. jula 1968,
Serija A br. 6, str. 31-32, stavovi 3-5):
Prva rečenica člana 1 Protokola […] garantira, na prvom mjestu, pravo pristupa obrazovnim
ustanovama koje postoje u datom trenutku, ali takav pristup predstavlja samo dio prava na obrazovanje.
Da bi "pravo na obrazovanje" bilo djelotvorno, dalje je potrebno da, između ostalog,
pojedinac koji ga koristi treba da ima mogućnost da ima korist od obrazovanja koje je završio, tj.
pravo da dobije, u skladu sa propisima svake zemlje i u odgovarajućem obliku, zvanično priznanje
školovanja koje je završio.
U istom predmetu, Sud je kazao (str. 42-43, stav 7) :
[Ovaj problem] se principijelno tiče odbijanja države da u jeziku koji je jednojezički, holandski,
subvencionira podružnice osnovnog obrazovanja (koje je u Belgiji obavezno) na francuskom jeziku,
koji se koristi kao jezik nastave.
Takvo odbijanje nije kompatibilno sa zahtjevima prve rečenice člana 2 Protokola. Tumačeći ovu
odredbu, Sud je već smatrao da se time ne određuje pravo uspostave ili subvencioniranja škola
u kojima se nastava drži na određenom jeziku. Prva rečenica člana 2 sama po sebi ne sadrži bilo
kakav jezički zahtjev. Garantira pravo pristupa obrazovnim ustanovama koje postoje u datom trenutku,
i pravo da se, u skladu sa propisima svake zemlje i u odgovarajućem obliku, dobije zvanično
priznanje završenog školovanja, s tim što ovo posljednje pravo nije relevantno za problem kojim se
ovdje bavimo. U jednojezičkim regijama, i djeca koja govore francuski i djeca koja govore holandski
imaju pristup javnom ili subvencioiniranom školovanju, tj. školovanju koje se izvodi na jeziku date
regije.
U predmetu Campbell i Cosans protiv Ujedinjenog Kraljevstva, Sud je smatrao da je suspenzija djece iz škole
predstavljala kršenje "prava na obrazovanje" (presuda od 25. februara 1982, Serija A br. 48, str. 19, stav 41). Dijete
je bilo suspendirano iz škole jer su i ono, dječak, i roditelji bili protiv fizičkog kažnjavanja. Sud je zauzeo stav da je
takvo kažnjavanje bilo suprotno drugoj rečenici člana 2 Protokola. Odlučio je da takav osnov ne može opravdati
suspenziju, te da, shodno tome, "pravo na obrazovanje" nije bilo ispoštovano:
348