Izvodi iz sudske prakse

Dodatni protokoli
Kraljevstva, presuda od 8. jula 1986, Serija A br. 102, str. 50-51, stav 121).
Na kraju, Sud je, u presudi James i ostali, imao priliku da odredi sljedeće: činjenica da je
miješanje u vlasništvo nad imovinom od koristi samo nekim osobama ne mora obavezno
značiti da lišenje nije "u javnom interesu (u gornjem tekstu pomenuta presuda James i drugi,
str. 31-32, stavovi 41 and 45).
Ne može se u engleskom izrazu "u javnom intersu" pronaći značenje da prenesena imovina treba da
se da na korištenje široj javnosti ili zajednici u cjelini, niti da njen veliki dio treba od takvog oduzimanja
ima direktne koristi. Oduzimanje imovine u izvršenju politike čiji je cilj socijalna pravda
u zajednici može se ispravno opisati kao nešto što je "u javnom interesu". Posebno je pravičnost
sistema zakona koji uređuju ugovorna i imovinska prava privatnih lica pitanje od javnog značaja,
pa zakonske mjere koje za cilj imaju da ostvare takvu pravičnost mogu biti "u javnom interesu", čak
i ako podrazumijevaju obavezni prenos imovine sa jednog pojedinca na drugog.
Iz tih razloga, Sud je došao do istog zaključka kao i Komisija: oduzimanje imovine u ostvarenju
legitimne socijalne, ekonomske ili neke druge politike može biti "u javnom interesu", čak i ako
zajednica u cjelini ne uživa direktno u oduzetoj imovini. Zakoni o reformi dugoročnih zakupa,
shodno tome, nije ipso facto kršenje člana 1 (P1-1) po tom osnovu. Shodno tome, neophodno je
ispitati da li u drugim aspektima zakon zadovoljava test "javnog interesa" i ostale zahtjeve date u
drugoj rečenici člana 1 (P1-1).
Zahtjev da miješanje bude zakonito
Postojanje razloga javnog interesa nije dovoljno. Član 1 traži i da lišenje ima zakonski osnov.
U tom smislu, Sud traži dvije stvari: zakon ne smije biti primijenjen nepravično, i mora biti
dovoljno jasan da pojedinci mogu biti svjesni mogućnosti miješanja u imovinu. U presudi
Hentrich protiv Francuske (22. septembar 1994, Serija A br. 296-A, str. 19, stav 42), Sud je, u
vezi sa mjerom prvenstva, primijetio:
U ovom slučaju je pravo preče kupnje djelovalo proizvoljno i selektivno i jedva da je bilo predvidivo,
i nije sadržavalo osnovne procesne garancije. Posebno član 668 Zakona o porezu, kako ga
je u to vrijeme tumačio i na podnosica primijenio Kasacioni sud, nije dovoljno zadovoljio zahtjeve
preciznosti i predvidivosti koje implicira koncept zakona u smislu Konvencije.
Potreba da se ispoštuju opći prinicipi međunarodnog prava
U pogledu ovog, trećeg i posljednjeg uslova, Sud je imao priliku da kaže (u gornjem tekstu
pomenuta presuda James i drugi, str. 40, stav 66):
Iz svih ovih razloga, Sud zaključuje da opći principi međunarodnog prava nisu primjenjivi kad
država oduzima imovinu svojih državljana.
343