Izvodi iz sudske prakse

Dodatni protokoli
Međutim, u predmetu Raimondo protiv Italije, Sud je primijetio (22. februar 1994, Serija A br.
281-A, str. 16, stav 29) da konfiskacija ne mora ulaziti u opseg druge rečenice. Sud je kazao:
Mada podrazumijeva lišenje svojine, konfiskacija imovine ne mora biti unutar opsega druge
rečenice prvog stava člana 1 Protokola br. 1 (vidi presudu Handyside protiv Ujedinjenog Kraljevstva
od 7. decembra 1976, Serija A br. 24, str. 30, stav 63, i Agosi protiv Ujedinjenog Kraljevstva od
24. oktobra 1986, Serija A br. 108, str. 17, stav 51).
To nas direktno vodi ka definitivnom karakteru lišenja imovine.
Zahtjevi da lišenje bude definitivno
Da bi druga rečenica člana 1 ušla u razmatranje, nije dovoljno samo da postoji lišenje:
neophodno je i da to lišenje bude definitivno. Ako nije, u razmatranje ulazi treća rečenica, kao
u slučaju Raimondo protiv Italije, u vezi s konfiskacijom (ibid., str. 16-17, stav 29):
Prema italijanskoj sudskoj praksi, konfiskacija ovakve vrste ne bi morala imati efekat prenosa
vlasništva na državu sve dok se ne donese neopoziva odluka (vidi stav 20 u gornjem tekstu). U
ovom slučaju nije bilo takve odluke, jer je gospodin Raimondo osporio nalog Okružnog suda Catanzaro
od 16. oktobr 1985 (vidi stav 13 u gornjem tekstu). I ovdje je, iz tog razloga, primjenjiv drugi
stav člana 1.
Sud je ovaj princip primijenio i u vezi s eksproprijacijom. Tako se, u predmetu Poiss protiv
Austrije (23. april 1987, Serija A br. 117) može pročitati sljedeće (str. 108, stav 64):
Sud, kao prvo, primjećuje da austrijske vlasti nisu provele ni formalnu, ni de facto eksproprijaciju
(vidi presudu Sporrong i Lönnroth od 23. septembra 1982, Serija A br. 52, str. 24, stavovi 62-63).
Prenos izvršen u aprilu 1963. bio je privremen; tek će ga stupanje na snagu plana konsolidacije
učiniti neopozivim (vidi stav 32 u gornjem tekstu). Stoga podnosioci mogu vratiti svoju zemlju,
ako konačni plan ne potvrdi raspodjelu donesenu u ranijoj fazi postupka. Shodno tome, ne može
se reći da su podnosioci bili "definitivno lišeni svoje imovine" u smislu druge rečenice prvog stava
člana 1.
Uslovi za primjenu člana 1, druga rečenica
Tri su uslova koje lišenje imovine mora zadovoljiti: lišenje mora biti "u javnom interesu", uslovi
propisani zakonom moraju biti ispoštovani, i moraju se slijediti "opći principi međunarodnog
prava".
Zahtjev da lišenje bude "u javnom interesu"
U predmetu James i drugi protiv Ujedinjenog Kraljevstva (22. februar 1986, Serija A br. 98, str.
32, stav 46), Sud je opisao svoj pristup kad razmatra uslov "javnog interesa":
Obzirom na njihovo direktno poznavanje društva i njegovih potreba, domaće vlasti su u boljoj
poziciji od međunarodnih sudija da cijene šta je "u javnom interesu". Po sistemu zaštite koji je
341