You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
Dodatni protokoli<br />
U predmetu Gasus Dosier - i Födertechnik GmbH protiv Holandije, podnosilac je prodao<br />
miješalicu za beton, sa ugovornom odredbom o zadržavanju vlasništva. Sud je smatrao da<br />
je pravo zadržavanja vlasništva predstavljalo imovinu u smislu ovog člana (23. februar 1995,<br />
Serija A br. 306-B, str. 46, stav 53). Tu daje i određene opće principe u vezi sa prirodom imovine<br />
na koju se odnosi član 1:<br />
Sud podsjeća da pojam "imovina" ( na francuskom "biens" – lit. dobra, prim. prev.) u članu 1 Protokola<br />
br. 1 ima autonomno značenje, koje svakako nije ograničeno na vlasništvo nad f<strong>iz</strong>ičkim dobrima:<br />
određena druga prava i interesi koji predstavljaju svojinu također se mogu smatrati "imovinskom<br />
pravima", a time i "imovinom" u smislu ove odredbe. U ovom kontekstu je, shodno tome,<br />
nebitno da li se Gasusovo pravo vezano za miješalicu za beton ima smatrati pravom vlasništva<br />
ili pravom na vrijednost in rem. U svakom slučaju, pljenidba i prodaja miješalice za beton predstavljala<br />
je "miješanje" u pravo firme podnosioca na "mirno uživanje" "imovine" u smislu člana 1<br />
Protokola br. 1.<br />
U predmetu Van Marle i drugi protiv Holandije, Sud je klijente tretirao kao "imovinu " (26. juni<br />
1986, Serija A br. 101, str. 13, stavovi 41-42):<br />
Sud se slaže s Komisijom da se pravo na koje se pozivaju podnosioci može smatrati sličnim pravom<br />
na imovinu datom u članu 1: prirodom posla, podnosioci su <strong>iz</strong>gradili klijentelu; to je, u određenom<br />
smislu, po svojoj prirodi, privatno pravo, i predstavlja svojinu, a time i imovinu u smislu prve<br />
rečenice člana 1. Ova je odredba, shodno tome, primjenjiva na ovaj slučaj.<br />
U presudi Van der Mussele protiv Belgije, s druge strane, Sud je smatrao da obaveza nametnuta<br />
advokatu koji je zvanično imenovan da pruži usluge bez naknade, nije tog advokata lišila<br />
"imovine" u smislu člana 1. Sud je smatrao i da su troškovi koje je imao u <strong>iz</strong>vršenju te obaveze<br />
<strong>iz</strong>van opsega člana 1 (23. novembar 1983, Serija A br. 70, str. 23-24, stavovi 47-49):<br />
Gospodin Van der Mussele se na kraju poziva na član 1 Protokola br. 1.<br />
[…]<br />
Njegova argumentacija ne traži razmatranje u pogledu odsustva naknade. Tekst dat u gornjem dijelu<br />
ograničen je na otjelotvorenje prava svakoga na mirno uživanje "svoje imovine"; shodno tome,<br />
odnsoi se samo na postojeću imovinu (vidi, mutatis mutandis, u gornjem tekstu pomenutu presudu<br />
Marckx, Serija A br. 31, str. 23, stav 50). Međutim, u ovom slučaju, Ured za pravne savjete i zastupanje<br />
Advokatske komore Antwerpena odlučio je 18. decembra 1979. godine da neće biti naknada<br />
za takvo zastupanje, jer gospodin Ebrima za to nema sredstava (vidi stav 12 u gornjem tekstu). Iz<br />
toga pro<strong>iz</strong>ilazi, kako je Komisija jednoglasno <strong>iz</strong>vela zaključak, da u tom smislu nema nikakvog duga<br />
u korist podnosioca.<br />
Shodno tome, po ovom tekstu, nema mjesta za primjenu člana 1 Protokola br. 1, bilo da se posmatra<br />
sam ili zajedno sa članom 14 Konvencije; uz to, gospodin Van der Mussele na član 14 poziva se<br />
samo u vezi sa članom 4.<br />
Ovo se pitanje ne može posmatrati na isti način u vezi s tim što nije bilo naknade troškova, jer je<br />
gospodin Van der Mussele morao određene sume u vezi s tim plaćati <strong>iz</strong> svog džepa (vidi stav 12 u<br />
gornjem tekstu).<br />
335
Change language