Izvodi iz sudske prakse

Izvodi iz sudske prakse-Evropski sud za ljudska prava
van zaštite člana 10 po članu 17. U ovom predmetu se ne može reći da su podnosioci pokušali
negirati ili revidirati ono što su i sami u svojoj publikaciji nazvali "nacistička zvjerstva i progoni"
ili "njemačka svemoć i barbarizam". Opisujući politiku Philippea Pétaina kao "vrhunsku vještinu",
autori teksta su, zapravo, podržali jednu od suprotstavljenih teorija u debati o ulozi šefa Vlade iz
Vichyja, odnosno tzv. teoriju "dvostruke igre".
2. Zabrana ograničenja prava i sloboda u mjeri većoj nego što je
predviđeno Konvencijom
Malo je primjera o tome kako Sud tretira ovu odredbu.
U predmetu Engel i drugi protiv Holandije (8. juni 1976, Serija A br. 22, str. 42-43, stav 104),
Sud je kazao da, ako su ta ograničenja opravdana u svjetlu derogirajućih odredbi specifičnih za
neke članove, onda nema potrebe razmatrati da li je bilo kršenja člana 17. Sud je kazao:
Gospodin Dona i gospodin Schul nadalje tvrde da je, suprotno članovima 17 i 18, njihovo uživanje
slobode izražavanja bilo izloženo "ograničenju većem od onog što predviđa" član 10 i u "svrhu" koja
u njemu nije pomenuta.
Pritužba ne traži razmatranje, pošto je Sud već zaključio da je predmetno ograničenje bilo opravdano
po stavu 2 člana 10 (vidi stavove 96-101 u gornjem tekstu).
U predmetu Sporrong i Lönnroth protiv Švedske (23. septembar 1982, Serija A br. 52, str. 28, stav
76), Sud je također smatrao da nema potrebe da razmatra da li je došlo do kršenja člana 17, jer je
već zaključio da je došlo do kršenja drugog člana:
Podnosioci se pozivaju i na članove 17 i 18 Konvencije. Tvrde da je uživanje prava na mirno uživanje
imovine bilo izloženo "ograničenjima koja su bila itekako dalekosežnija od onih koja predviđa" član
1 Protokola br. 1, i da su imali "svrhu" koja u tom članu nije pomenuta.
Komisija je jednoglasno zaključila da nije bilo kršenja.
Pošto je zaključio da se radilo o kršenju člana 1 Protokola br. 1, Sud ne smatra da je neophodno
razmatrati ovaj predmet i u smislu članova 17 i 18 Konvencije
332