Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
Evropska Konvencija o ljudskim pravima<br />
pritužbom po članu 10 Konvencije.<br />
Član 17, isto tako, zabranjuje lišenje prava garantiranih članovima 5 i 6.<br />
U predmetu Lawless protiv Irske (1. juli 1961, Serija A br. 3, str. 44-45, stavovi 5-7), irska<br />
vlada je podržavala vrlo široko tumačenje člana 17, što Sud nije prihvatio. Kazao je da član<br />
17 zabranjuje samo da se <strong>iz</strong> Konvencije <strong>iz</strong>vede pravo da se vrše djela usmjerena ka uništavanju<br />
prava i sloboda koje Konvencija štiti. I kazao je da se ta odredba ne može tumačiti a contrario<br />
kao lišenje f<strong>iz</strong>ičkog lica njegovih temeljnih prava pojedinca, koja garantiraju članovi 5 i 6<br />
Konvencije. Sud je kazao:<br />
Irska vlada je Komisiji <strong>iz</strong>nijela, a pred Sudom potvrdila (i) da je G.R. Lawless, u vrijeme kad je<br />
uhapšen, u julu 1957, bio uključen u aktivnosti IRA-e; (ii) da je Komisija, u stavu 138 svog <strong>iz</strong>vještaja,<br />
već kazala da je njegovo postupanje bilo "takvo da je <strong>iz</strong>azvalo tešku sumnju u to da li je podnosilac,<br />
bilo da je još uvijek bio član ili ne, bio vezan za aktivnosti IRA-e u vrijeme hapšenja u julu 1957.<br />
godine"; (iii) da je IRA bila zabranjena na osnovu aktivnosti usmjerenih ka uništenju prava i sloboda<br />
određenih ovom Konvencijom; da je, u julu 1957, G.R. Lawless bio uključen u aktivnosti koje<br />
spadaju pod odredbe člana 17 Konvencije; te da on, shodno tome, više nije imao pravo da se poziva<br />
na članove 5, 6 ili 7, ili bilo koji drugi član Konvencije; da nijedna država, grupa ili osoba uključena<br />
u aktivnosti koje spadaju pod član 17 Konvencije ne može da se poziva na odredbe Konvencije; te<br />
da ovakvo zaključivanje podržava i odluka Komisije o prihvatljivosti predstavke koju joj je 1957.<br />
godine podnijela Komunistička partija Njemačke;<br />
[…]<br />
Po mišljenju Suda, svrha člana 17 je da, u mjeri u kojoj se odnosi na grupe ili pojedince, onemogući<br />
da oni <strong>iz</strong> Konvencije <strong>iz</strong>vode pravo da se uključe ili da vrše bilo kakva djelas usmjerena ka uništenju,<br />
bilo kakvom aktivnošću, prava i sloboda određenih Konvencijom. Upravo zato, niko ne može biti<br />
u mogućnosti da koristi odredbe Konvencije da vrši djela koja uništavaju gore pomenuta prava i<br />
slobode. Ova odredba, koja je u svom opsegu negativna, ne može se tumačiti a contrario tako da<br />
f<strong>iz</strong>ičko lice lišava temeljnih pojedinačnih prava koja garantiraju članovi 5 i 6 Konvencije. U ovom<br />
slučaju, G.R. Lawless nije se pozvao na Konvenciju da bi opravdao ili <strong>iz</strong>vršio djela suprotna pravima<br />
i slobodama pr<strong>iz</strong>natim u njoj, ali se žalio na to da je lišen garancija koje daju članovi 5 i 6 Konvencije.<br />
Shodo tome, po tom osnovu, Sud prihvata tvrdnje irske vlade.<br />
Predmet Lehideux i Isorni protiv Francuske (presuda od 23. septembra 1998, Izvještaji 1998-<br />
VII), bavio se jednom publikacijom o Pétainu. Odgovorna vlada tvrdila je da je nekrolog za koji<br />
su podnosioci bili odgovorni u svojoj publikaciji, bio rezultat korištenja dvije različite tehnike:<br />
autori su pokušavali opravdati odluke Philippea Pétaina tako što su im pokušavali dati drugačije<br />
značenje, a u drugim prilikama su jednostavno <strong>iz</strong>ostavljali pominjanje historijskih činjenica<br />
koje su općepoznata stvar, i koje su ne<strong>iz</strong>bježne i neophodne za bilo kakvu objektivnu anal<strong>iz</strong>u<br />
te politike. Prva tehnika upotrijebljena je kad se predstavljala politika Philippea Pétaina u<br />
Montoireu. Opisujući u tekstu tu politiku kao "vrhunsku vještinu", podnosioci daju kredibilitet<br />
teoriji "dvostruke igre", mada su znali da su do 1984. godine svi historičari, i francuski i drugi,<br />
tu teoriju opovrgavali. Sud je kazao (stav 47):<br />
Sud smatra da nije na njemu da rješava ovo pitanje, koje je dio stalne debate među historičarima,<br />
o predmetnim događajima i njihovom tumačenju. Kao takvo, ono ne spada u kategoriju jasno<br />
ustanovljenih historijskih činjenica – kao što je Holokaust – čije bi bi negiranje ili rev<strong>iz</strong>ija bili <strong>iz</strong>-<br />
331