18.01.2015 Views

Izvodi iz sudske prakse

Izvodi iz sudske prakse

Izvodi iz sudske prakse

SHOW MORE
SHOW LESS

Create successful ePaper yourself

Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.

Evropska Konvencija o ljudskim pravima<br />

Član 15 Evropske konvencije – Opća odredba o derogaciji<br />

Član 15 kaže:<br />

1. U doba rata ili druge javne opasnosti koja prijeti opstanku nacije, svaka visoka<br />

strana ugovornica može preduzeti mjere koje odstupaju od njenih obaveza<br />

po ovoj Konvenciji, i to u najnužnijoj mjeri koju zahtijeva hitnost situacije, s<br />

tim da takve mjere ne budu u neskladu sa njenim drugim obavezama prema<br />

međunarodnom pravu.<br />

2. Prethodna odredba ne dopušta odstupanje od člana 2, osim u pogledu smrti<br />

prouzrokovane zakonitim ratnim postupcima, ili člana 3 i 4 (stav 1) i člana 7.<br />

3. Svaka visoka strana ugovornica koja koristi svoje pravo da odstupi od odredbi<br />

Konvencije, obavještava u potpunosti Generalnog sekretara Vijeća Evrope<br />

o mjerama koje preduzima i razlozima za njih. Ona, također, obavještava<br />

Generalnog sekretara Vijeća Evrope kada takve mjere prestaju djelovati i kada<br />

se odredbe Konvencije ponovo počinju u potpunosti primjenjivati.<br />

1. Uslovi za primjenu člana 15<br />

Osnovni uslovi<br />

Tri su osnovna uslova.<br />

"Rat" ili "javna opasnost koja prijeti opstanku nacije"<br />

Sud je kvalificirao ulogu države u određenju "javne opasnosti" (Aksoy protiv Turske, presuda<br />

od 18. decembra 1996, Izvještaji 1996-VI, stav 68-70):<br />

Sud podsjeća da je je na svakoj državi ugovornici, unutar njene odgovornosti za "opstanak [njene]<br />

nacije", da odredi da li je opstanak ugrožen "javnom opasnošću" i, ako jeste, koliko daleko je neophodno<br />

otići u nastojanju da se ta opasnost prevaziđe. Na osnovu njenog direktnog i kontinuiranog<br />

kontakta sa hitnim potrebama datog trenutka, domaće vlasti su, u principu, u boljoj poziciji od<br />

međunarodnih sudija da odlučuju i o prisustvu takve opasnosti, i o prirodi i opsegu odstupanja<br />

neophodnih da se ona ukloni. Shodno tome, u ovom se pitanju domaćim vlastima mora ostaviti<br />

širi stepen slobodne procjene.<br />

Države ugovornice ipak ne uživaju neograničena diskreciona prava. Na ovom je Sudu da odluči<br />

da li su, <strong>iz</strong>među ostalog, države otišle <strong>iz</strong>van "najuže mjere koju traži hitnost" date kr<strong>iz</strong>e. Domaći<br />

stepen slobodne procjene, prema tome, ide uz evropski nadzor. U vršenju tog nadzora, Sud mora<br />

odgovarajuću težinu dati relevantnim faktorima, kao što su priroda prava kojeg se odstupanje tiče<br />

i okolnosti koje su do njega dovele, kao i trajanje same hitne situacije (vidi Brannigan i McBride<br />

protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 26. maja 1993, Serija A br. 258-B, str. 49-50, stav 43).<br />

Sud je, dakle, pokušao definirati koncept "javne opasnosti koja prijeti opstanku nacije".<br />

U presudi Lawless protiv Irske (1. juli 1961, Serija A br. 3, str. 56, stav 28), koja se bavila<br />

specijalnim zakonima o teror<strong>iz</strong>mu u vezi sa Sjevernom Irskom, Sud je primijetio da:<br />

323

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!