Izvodi iz sudske prakse

Evropska Konvencija o ljudskim pravima
Član 15 Evropske konvencije – Opća odredba o derogaciji
Član 15 kaže:
1. U doba rata ili druge javne opasnosti koja prijeti opstanku nacije, svaka visoka
strana ugovornica može preduzeti mjere koje odstupaju od njenih obaveza
po ovoj Konvenciji, i to u najnužnijoj mjeri koju zahtijeva hitnost situacije, s
tim da takve mjere ne budu u neskladu sa njenim drugim obavezama prema
međunarodnom pravu.
2. Prethodna odredba ne dopušta odstupanje od člana 2, osim u pogledu smrti
prouzrokovane zakonitim ratnim postupcima, ili člana 3 i 4 (stav 1) i člana 7.
3. Svaka visoka strana ugovornica koja koristi svoje pravo da odstupi od odredbi
Konvencije, obavještava u potpunosti Generalnog sekretara Vijeća Evrope
o mjerama koje preduzima i razlozima za njih. Ona, također, obavještava
Generalnog sekretara Vijeća Evrope kada takve mjere prestaju djelovati i kada
se odredbe Konvencije ponovo počinju u potpunosti primjenjivati.
1. Uslovi za primjenu člana 15
Osnovni uslovi
Tri su osnovna uslova.
"Rat" ili "javna opasnost koja prijeti opstanku nacije"
Sud je kvalificirao ulogu države u određenju "javne opasnosti" (Aksoy protiv Turske, presuda
od 18. decembra 1996, Izvještaji 1996-VI, stav 68-70):
Sud podsjeća da je je na svakoj državi ugovornici, unutar njene odgovornosti za "opstanak [njene]
nacije", da odredi da li je opstanak ugrožen "javnom opasnošću" i, ako jeste, koliko daleko je neophodno
otići u nastojanju da se ta opasnost prevaziđe. Na osnovu njenog direktnog i kontinuiranog
kontakta sa hitnim potrebama datog trenutka, domaće vlasti su, u principu, u boljoj poziciji od
međunarodnih sudija da odlučuju i o prisustvu takve opasnosti, i o prirodi i opsegu odstupanja
neophodnih da se ona ukloni. Shodno tome, u ovom se pitanju domaćim vlastima mora ostaviti
širi stepen slobodne procjene.
Države ugovornice ipak ne uživaju neograničena diskreciona prava. Na ovom je Sudu da odluči
da li su, između ostalog, države otišle izvan "najuže mjere koju traži hitnost" date krize. Domaći
stepen slobodne procjene, prema tome, ide uz evropski nadzor. U vršenju tog nadzora, Sud mora
odgovarajuću težinu dati relevantnim faktorima, kao što su priroda prava kojeg se odstupanje tiče
i okolnosti koje su do njega dovele, kao i trajanje same hitne situacije (vidi Brannigan i McBride
protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 26. maja 1993, Serija A br. 258-B, str. 49-50, stav 43).
Sud je, dakle, pokušao definirati koncept "javne opasnosti koja prijeti opstanku nacije".
U presudi Lawless protiv Irske (1. juli 1961, Serija A br. 3, str. 56, stav 28), koja se bavila
specijalnim zakonima o terorizmu u vezi sa Sjevernom Irskom, Sud je primijetio da:
323