Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
Evropska Konvencija o ljudskim pravima<br />
Austrijska vlada je tvrdila da je "razlika u postupanju bila zasnovana na ideji da država ima<br />
posebnu odgovornost prema svojim državaljanima, te da se mora brinuti za njih i osigurati<br />
njihove osnovne potrebe". Nadalje, vlada je tvdila da "Zakon o osiguranju nezaposlenih<br />
postavlja određene <strong>iz</strong>uzetke u vezi sa uslovom državljanstva, te da Austrija nije imala bilo kakve<br />
ugovorne obaveze da hitnu socijalnu pomoć pruža turskim državljanima".<br />
Na kraju, u predmetu Darby protiv Švedske, Sud je osudio činjenicu da je podnosiocu bilo<br />
nemoguće da dobije smanjenje posebne takse za švedsku crkvu, koja se naplaćuje osobama<br />
koje toj crkvi ne pripadaju, samo na osnovu toga što nije zvanično bio registriran kao stalno<br />
nastanjen (predmet Darby, 23. oktobar 1990, Serija A br. 187, str. 13, stavovi 32-34):<br />
Čini se da gospodin Darby može tvrditi da je, u vezi sa pravom na <strong>iz</strong>uzeće po Zakonu o taksi za<br />
nepripadanje crkvi, u situaciji sličnoj onoj u kojoj su druge osobe koje nisu pripadnici crkve, a koje<br />
su formalno registrirane kao stalno nastanjene u Švedskoj.<br />
Što se tiče ove razlike u postupanju sa stalno nastanjenima i onima koji to nisu, treba primijetiti<br />
sljedeće. Prema Vladinom ukazu (1951, član175) koji je omogućio usvajanje Zakona o taksi za<br />
nepripadanje crkvi, ralog što je <strong>iz</strong>uzeće rezervirano samo za osobe koje su registrirane kao stalno<br />
nastanjene bio je taj da smanjenje nije moglo da se argumentira istom snagom u vezi sa osobama<br />
koje nisu registrirane kao takve u odnosu na one koje jesu, i da bi procedura bila dosta kompliciranija<br />
ako bi se smanjenje primjenjivalo na osobe koje nisu stalno nastanjene (vidi stav 22 u gornjem<br />
tekstu). Vladin ukaz (1978/79, član 58) koji sadrži amandmane na datu taksu, i koji je osnov ove<br />
pritužbe, ne pominje nikakve posebne situacije koje bi amandmani stvorili u vezi sa osobama koje<br />
nisu stalno nastanjene u odnosu na Zakon o taksi za nepripadanje crkvi (vidi stav 20 u gornjem<br />
tekstu). Zapravo, vlada je kazala da na raspravi pred Sudom nije tvrdila da je razlika u postupanju<br />
imala legitiman cilj.<br />
U svjetlu svega navedenog u gornjem tekstu, ne može se smatrati da mjera koja je predmet pritužbe<br />
ima bilo kakav legitiman cilj u smislu Konvencije. Shodno tome, došlo je do kršenja člana 14 Konvencije.<br />
Razlike u postupanju koje nisu diskriminacija<br />
U predmetu Abdulaz<strong>iz</strong>, Cabales i Balkandali protiv Ujedinjenog Kraljevstva (28. maj 1985,<br />
Serija A br. 94, str. 39-40, stavovi 84-85) Sud je odlučivao o politici useljavanja u Ujedinjenom<br />
Kraljevstvu. Sljedeći odlomak odnosi se na zaključke Komisije:<br />
Većina u Komisiji zaključila je da nije došlo do kršenja član 14 u ovom segmentu. Većina politika<br />
useljavanja – koje, prirodno, ograničavanju slobodu ulaska u zemlju – prave razliku na osnovu<br />
državljanstva ljudi, a indirektno i njihove rase, etničkog porijekla, a nekad i boje kože. Mada države<br />
članice ne mogu primjenjivati "politike čisto rasističke prirode", davanje preferencijalnog tretmana<br />
svojim državljanima ili osobama <strong>iz</strong> zemalja sa kojima imaju najbliže veze ne predstavlja "rasnu<br />
diskriminaciju". Praktični efekat pravila Ujedinjenog Kraljevstva ne znači nikakvo osude vrjedno<br />
ponašanje na osnovu rasne diskriminacije, jer nema nikakvih dokaza za stvarnu razliku u postupanju<br />
na osnovu rase.<br />
Manjina u Komisiji je, s druge strane, primijetila da je ključni efekat pravila da spriječi useljavanje<br />
<strong>iz</strong> Novog Commonwealtha i Pakistana. To nije slučajnost: zakondavna historija pokazuje da<br />
je namjera bila da se "smanji broj useljenika druge boje kože". Svojom svrhom i djelovanjem, ova su<br />
321
Change language