Izvodi iz sudske prakse

Izvodi iz sudske prakse-Evropski sud za ljudska prava
da odbije da roditeljska prava dodijeli majci, u suštini, na osnovu činjenice da je bila Jehovin
svjedok. Sud je primijetio:
[…] postoji razlika u postupanju i […] ta razlika bila je na osnovu vjere; ovakav zaključak podržavaju
ton i formulacija razmatranja Vrhovnog suda u vezi sa praktičnim posljedicama vjeroispovijesti
podnosioca.
[…]
U ovom kontekstu se može pozvati na član 5 Protokola br. 7, koji je u Austriji stupio na snagu
1. novembra 1988; mada nije upotrijebljen u datom postupku, on predviđa temeljnu jednakost
supružnika, između ostalog, u roditeljskim pravima, i jasno kaže da je u slučajevima te vrste od
prvenstvenog značaja interes djece.
Tamo gdje Vrhgovni sud Austrije nije koristio savezni Zakon o vjerskom obrazovanju djece,
činjenice je odvagivao na drugačiji način nego sudovi ispod njega, čije je razmišljanje, uz to, bilo
i podržano mišljenjem vještaka psihologa. Bez obzira na moguće suprtone argumente, razlika
suštinski zasnovana samo na razlici u vjeroispovijesti nije prihvatljiva.
Shodno tome, Sud ne može zaključiti da je postojao razuman odnos proporcionalnosti između
upotrijebljenih sredstava i cilja koji se želio ostvariti; prema tome, radi se o kršenju člana 8 u vezi
sa članom 14.
U predmetu Salgueiro Da Silva Mouta protiv Portugala (21. decembar 1999, Predstavka
br. 33290/96, stavovi 34-36), podnosilac je tvrdio da je, kad je sud odlučivao o roditeljskim
pravima, bio izložen diskriminaciji na osnovu svoje seksualne orijentacije. Sud je kazao:
[…] Žalbeni sud […] uzeo je u obzir činjenicu da je podnosilac homoseksualac i da živi sa drugim
muškarcem, kad je kazao da "dijete treba da živi u […] tradicionalnoj portugalskoj porodici" i
da "nije naš zadatak da određujemo da li je homoseksualnost bolest ili ne, ili da li je to seksulana
orijentacija ka osobama istog pola. U oba slučaja se radi o abnormalnosti, i dijete ne bi trebalo
odrastati u sjeni abnormalne situacije" (ibid.).
Mišljenje je ovog Suda da gore citirani odlomci date presude, koji su daleko od samo nespretnih
i loše formuliranih, kako je vlada tvrdila, ili samo obiter dicta, zapravo, ukazuju na sasvim suprotno,
da je homoseksualnost podnosioca bila ključni faktor u u konačnoj odluci. U prilog takvom
zaključku ide i činjenica da je Žalbeni sud, kad je odlučivao o pravu podnosioca na kontakte, upozorio
podnosioca da ne usvaja ponašanje koje bi djevojčicu moglo dovesti do toga da zaključi da
njen otac živi sa drugim muškarcem "u uslovimas koji liče odnosu muškarca i žene" (ibid.).
Sud je, shodno tome, prisiljen da, u svjetlu gore navedenog, zaključi da je Žalbeni sud napravio
razliku na osnovu razmatranja seksualne orijentacije podnosioca, a takva razlika po Konvenciji nije
prihvatljiva (vidi, mutatis mutandis, presudu Hoffmann citiranu u gornjem tekstu, str. 60, stav 36).
Sud, shodno tome, ne može zaključiti da je postojao razuman odnos proporcionalnosti između
upotrijebljenih sredstava i cilja koji se želio ostvariti; prema tome, došlo je do kršenja člana 8
u vezi sa članom 14.
U vezi s razlikom u postupanju između bioloških očeva i razvedenih očeva u vezi sa pravom
318