Izvodi iz sudske prakse

Izvodi iz sudske prakse-Evropski sud za ljudska prava
Član 14 Evropske konvencije – Zabrana diskriminacije
Član 14 glasi:
Uživanje prava i sloboda predviđenih ovom Konvencijom osigurava se bez
diskriminacije po bilo kojem osnovu, kao što su pol, rasa, boja kože, jezik,
vjeroispovijest, političko ili drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo,
veza sa nekom nacionalnom manjinom, imovno stanje, rođenje ili drugi status.
Kako je formuliran, član 14 nema autonoman karakter. Sud kaže da nema apsolutan opseg.
S druge strane, brojni su primjeri njegove primjene.
1. Karakteristike člana 14
Neautonomna priroda člana 14
Kao prvo, primjereno je ukazati na neautonomnu prirodu člana 14: ne može se primijeniti,
osim ako se ne uzme zajedno sa nekim drugim članom Konvencije. U predmetu Rasmussen
protiv Danske (28. novembar 1984, Serija A br. 87, str. 12, stav 29) jasno je rečeno da:
Član 14 predstavlja dodatak drugim materijalnim odredbama Konvencije i njenih Protokola. Ne
postoji nezavisno, jer je njegovo djelovanje isključivo u vezi sa "uživanjem prava i sloboda" garantiranih
tim odredbama. […] nema prostora za njegovu primjenu, osim ako predmetne činjenice ne
ulaze u opseg jednog ili više drugih članova (vidi, između ostalog, presudu Van der Mussele, od 23.
novembra 1983, Serija A br. 70, str. 22, stav 43).
Međutim, član 14 postaje bitan kad se na njega poziva zajedno sa drugim članom Konvencije.
Sud se na to poziva u presudi Petrovic protiv Austrije (27. mart 1998, Predstavka br. 20458/92,
Izvještaji 1998-I, stav 28):
Sud je često kazao da član 14 stupa na scenu kadgod "predmetno pitanje […] predstavlja jedan od
modaliteta uživanja nekog garantiranog prava" (vidi presudu Državni sindikat belgijske policije
protiv Belgije, od 27. oktobra 1975, Serija A br. 19, str. 20, stav 45), ili kad su mjere koje su predmet
pritužbe "povezane sa uživanjem garantiranog prava" (vidi presudu Schmidt i Dahlström protiv
Švedske, od 6. februara 1976, Serija A br. 21, str. 17, stav 39).
Međutim, mora se kazati i sljedeće: u svrhu oslanjanja na član 14, ne postoji obaveza da
osporena mjera podnesena Sudu sama od sebe krši neko pravo garantirano Konvencijom. Čak
i ako je takva mjera konzistentna sa jednim ili drugim članom Konvencije, član 14 može se
upotrijebiti zajedno sa tim članom, pod uslovom da se može otkriti diskriminacija. Dovoljno
je da je moguće kršenje člana 14 u vezi sa jednom od tih odredbi. Sud je već u takozvanom
"belgijskom jezičkom" predmetu ukazao upravo na to. U presudi Državni sindikat belgijske
policije, ponovio je to malo eksplicitnije (presuda od 27. oktobra 1975, Serija A br. 19, str. 19,
stav 44):
314