Izvodi iz sudske prakse

Izvodi iz sudske prakse Izvodi iz sudske prakse

18.01.2015 Views

Evropska Konvencija o ljudskim pravima prava iz Konvencije, prije nego što bude morao pokrenuti međunarodni mehanizam pritužbi pred ovim Sudom. Iz tog ugla gledano, pravo pojedinca na suđenje u razumnom roku će biti manje djelotvorno ako ne postoji nikakva mogućnost da se takva pritužba na osnovu Konvencije prvo podnese nekom domaćem organu; i zahtjeve člana 13 treba posmatrati kao pojačanje zahtjeva člana 6, stav 1, a ne kao nešto što apsorbira opća obaveza koju taj član nameće, da pojedinci ne budu izloženi nepotrebnim kašnjenjima u zakonskom postupku. […] U svjetlu gore predočenih razmatranja, Sud smatra da je ispravno tumačenje člana 13 da ta odreba garantira djelotvoran lijek pred domaćim vlastima za navodno kršenje zahtjeva iz člana 6, stav 1, da se u predmetu obavi rasprava u razumnom vremenskom roku. 313

Izvodi iz sudske prakse-Evropski sud za ljudska prava Član 14 Evropske konvencije – Zabrana diskriminacije Član 14 glasi: Uživanje prava i sloboda predviđenih ovom Konvencijom osigurava se bez diskriminacije po bilo kojem osnovu, kao što su pol, rasa, boja kože, jezik, vjeroispovijest, političko ili drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, veza sa nekom nacionalnom manjinom, imovno stanje, rođenje ili drugi status. Kako je formuliran, član 14 nema autonoman karakter. Sud kaže da nema apsolutan opseg. S druge strane, brojni su primjeri njegove primjene. 1. Karakteristike člana 14 Neautonomna priroda člana 14 Kao prvo, primjereno je ukazati na neautonomnu prirodu člana 14: ne može se primijeniti, osim ako se ne uzme zajedno sa nekim drugim članom Konvencije. U predmetu Rasmussen protiv Danske (28. novembar 1984, Serija A br. 87, str. 12, stav 29) jasno je rečeno da: Član 14 predstavlja dodatak drugim materijalnim odredbama Konvencije i njenih Protokola. Ne postoji nezavisno, jer je njegovo djelovanje isključivo u vezi sa "uživanjem prava i sloboda" garantiranih tim odredbama. […] nema prostora za njegovu primjenu, osim ako predmetne činjenice ne ulaze u opseg jednog ili više drugih članova (vidi, između ostalog, presudu Van der Mussele, od 23. novembra 1983, Serija A br. 70, str. 22, stav 43). Međutim, član 14 postaje bitan kad se na njega poziva zajedno sa drugim članom Konvencije. Sud se na to poziva u presudi Petrovic protiv Austrije (27. mart 1998, Predstavka br. 20458/92, Izvještaji 1998-I, stav 28): Sud je često kazao da član 14 stupa na scenu kadgod "predmetno pitanje […] predstavlja jedan od modaliteta uživanja nekog garantiranog prava" (vidi presudu Državni sindikat belgijske policije protiv Belgije, od 27. oktobra 1975, Serija A br. 19, str. 20, stav 45), ili kad su mjere koje su predmet pritužbe "povezane sa uživanjem garantiranog prava" (vidi presudu Schmidt i Dahlström protiv Švedske, od 6. februara 1976, Serija A br. 21, str. 17, stav 39). Međutim, mora se kazati i sljedeće: u svrhu oslanjanja na član 14, ne postoji obaveza da osporena mjera podnesena Sudu sama od sebe krši neko pravo garantirano Konvencijom. Čak i ako je takva mjera konzistentna sa jednim ili drugim članom Konvencije, član 14 može se upotrijebiti zajedno sa tim članom, pod uslovom da se može otkriti diskriminacija. Dovoljno je da je moguće kršenje člana 14 u vezi sa jednom od tih odredbi. Sud je već u takozvanom "belgijskom jezičkom" predmetu ukazao upravo na to. U presudi Državni sindikat belgijske policije, ponovio je to malo eksplicitnije (presuda od 27. oktobra 1975, Serija A br. 19, str. 19, stav 44): 314

Evropska Konvencija o ljudskim pravima<br />

prava <strong>iz</strong> Konvencije, prije nego što bude morao pokrenuti međunarodni mehan<strong>iz</strong>am pritužbi pred<br />

ovim Sudom. Iz tog ugla gledano, pravo pojedinca na suđenje u razumnom roku će biti manje<br />

djelotvorno ako ne postoji nikakva mogućnost da se takva pritužba na osnovu Konvencije prvo<br />

podnese nekom domaćem organu; i zahtjeve člana 13 treba posmatrati kao pojačanje zahtjeva člana<br />

6, stav 1, a ne kao nešto što apsorbira opća obaveza koju taj član nameće, da pojedinci ne budu<br />

<strong>iz</strong>loženi nepotrebnim kašnjenjima u zakonskom postupku.<br />

[…]<br />

U svjetlu gore predočenih razmatranja, Sud smatra da je ispravno tumačenje člana 13 da ta odreba<br />

garantira djelotvoran lijek pred domaćim vlastima za navodno kršenje zahtjeva <strong>iz</strong> člana 6, stav 1, da<br />

se u predmetu obavi rasprava u razumnom vremenskom roku.<br />

313

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!