Izvodi iz sudske prakse

Evropska Konvencija o ljudskim pravima
Član 13 Evropske konvencije – Pravo na djelotvoran lijek
Član 13 kaže:
Svako čija su prava i slobode priznata ovom Konvencijom narušena, ima pravo
na pravni lijek pred nacionalnim vlastima, čak i onda kada su povredu ovih
prava i sloboda učinila lica u vršenju svoje službene dužnosti.
1. Opći principi koji proizilaze iz člana 13
Sud je vremenom indentificirao određeni broj općih principa koji proizilaze iz člana 13.
Generalno kaže da član 13 daje procesnu garanciju. Tako je bilo u presudi Iatridis protiv Grčke
(25. mart 1999, Izvještaji 1999-II, stav 65), gdje je povučena paralela sa članom 1 Protokola br.
1:
Sud primjećuje da pritužba po članu 13 proizilazi iz istih činjenica kao i one koje je razmatrao
kad se bavio prigovorom o neiscrpljenju pravnih lijekova i pritužbama po članu 1 Protokola br. 1.
Međutim, postoji razlika u prirodi interesa koje štiti član 13 Konvencije, odnosno član 1 Protokola
br. 1: prvi daje procesnu garanciju, tj. "pravo na djelotvoran lijek", dok je procesna obaveza inherentna
u drugom, zapravo, dodatna u odnosu na širu svrhu osiguranja poštivanja prava na mirno
uživanje posjeda.
(Idem Aksoy protiv Turske, presuda od 18. decembra 1996, Izvještaji 1996-VI, str. 2286, stav
95; Aydin protiv Turske, presuda od 25. septembra 1997, Izvještaji 1997-VI, str. 1895-1896,
stav 103 ; i Kaya protiv Turske, presuda od 19. februara 1998, Izvještaji 1998-I, str. 329-330,
stav 106.)
U presudi Büyükdag protiv Turske, od 21. decembra 2000, Predstavka br. 28340/95, stav 64,
dostupna samo na francuskom – nezvanični prevod, u vezi sa prazninom u istrazi o zlostavljanju,
Sud je opisao opseg člana 13:
Opseg obaveze koja proizilazi iz člana 13 varira u odnosu na prirodu pritužbe koju podnosilac
temelji na Konvenciji. Međutim, aktivnost koju traži član 13 mora biti "djelotvorna" i u praksi i u
zakonu, posebno kad uživanje datog prava ne smiju ometati ni djela, ni propuste vlasti odgovorne
države (u gornjem tekstu pomenuta presuda Aksoy, str. 2286, stav 95, presuda Aydin protiv Turske,
od 25. septembra 1997, str. 1895-1896, stav 103, i presuda Kaya protiv Turske, od 19. februara 1998,
Izvještaji 1998-I, str. 329-330, stav 106).
U predmetu Leander protiv Švedske, Sud je (26. mart 1987, Serija A br. 116, str. 29-30, stav 77)
primijetio da:
Za tumačenje člana 13 relevantni su sljedeći opći principi:
(a) Ako pojedinac daje arugumentiranu tvrdnju da je žrtva kršenja prava određenih Konvencijom,
onda bi trebo imati na raspolaganju lijekove pred domaćim vlastima, i da se donese odluka po
njegovoj tvrdnji, i da se, ako je to primjereno, dobije preinaka (vidi, inter alia, u gornjem tekstu
309