Izvodi iz sudske prakse

Evropska Konvencija o ljudskim pravima
Ukratko, ne može se reći da je sankcija koja je predmet pritužbe, ma kako minimalna, bila "neophodna
u demokratskom društvu". Shodno tome, predstavlja kršenje člana 11.
2. Član 11, stav 2, druga rečenica: legitimne restrikcije koje se tiču
administracije
U vezi s ovim, treba pomenuti odluku Komisije u predmetu Vijeće Sindikata državnih službenika
protiv Ujedinjenog Kraljevstva (Predstavka br. 11603/85, odluka od 20. januara 1987, Odluke
i izvještaji 50, str. 239, stav 1, and str. 241, stav 1, in fine). U ovom predmetu, podnosioci su se
žalili da je vlada ukinula pravo uposlenika GCHQ (Sjedište Vladine službe za komunikacije,
zaduženo za praćenje vojnih i zvaničnih komunikacija) da pripadaju sindikatu. Komisija je
navela nekoliko tačaka u vezi sa primjenjivošću i opsegom druge rečenice člana 11, stav 2:
Komisija razmatra da li osoblje u službi GCHQ spada pod termin "pripadnici […] državne administracije".
U određenoj mjeri su značenje i opseg tog termina nejasni, a Komisija neće pokušati dati
njegovu detaljnu defniniciju. Komisija, ipak, primjećuje da se ti termini spominju u istoj rečenici
člana 11, stav 2, zajedno sa "pripadnicima oružanih snaga [i] policije". U ovom predmetu se Komisija
suočava sa jednom posebnom institucijom, GCHQ, čija svrha u velikoj mjeri podsjeća na oružane
snage i policiju, u smislu da osoblje GCHQa, bilo direktno ili indirektno, kroz osiguravanje vojnih i
zvaničnih komunikacija odgovorne vlade, vrši vitalne funkcije zaštite državne sigurnosti.
Stoga je Komisija uvjerena da se osoblje na službi u GCHQ-u može smatrati "pripadnicima […]
državne administracije" u smislu druge rečenice člana 11, stav 2, Konvencije. Stoga je potrebno
razmotriti da li su zadovoljeni ostali uslovi druge rečenice člana 11, stav 2, posebno po pitanju da li
su data ograničenja "zakonita" u smisli te odredbe.
[…]
Komisija je prvo razmotrila tvrdnju podnosilaca da termin "ograničenja" u drugoj rečenici člana
11, stav 2, ne može implicirati ukidanje uživanja prava iz člana 11. Međutim, Komisija podsjeća da
je isti termin upotrijebljen i u prvoj rečenici člana 11, stav 2. Komsija ovu odredbu tumači tako da
pokriva potpunu zabranu uživanja prava iz člana 11 (vidi, naprimjer, Predstavku br. 8191/78, Rassemblement
jurassien i Unité jurassienne protiv Švicarske, odluka od 10. oktobra 1979, Odluke i
izvještaji 17, str. 93). Shodno tome, termin "ograničenja" u drugoj rečenici člana 11, stav 2, dovoljno
je širok da pokrije i predmetnu mjeru.
[…] Komisija ovdje pominje i tvrdnju podnosilaca da termin "zakonit" u drugoj rečenici člana 11,
stav 2, uključuje princip proporcionalnosti. U tom smislu, Komisija smatra da čak termin "zakonit"
("légitime") traži nešto više od samog utemeljenja u domaćem zakonu, naročito zabranu proizvoljnosti,
ne može biti nikakve sumnje da je ovaj uslov, svakako, ispoštovan i u ovom predmetu.
Komisija podsjeća na svoju sudsku praksu, u kojoj se državama mora dati širok stepen slobodne
procjene pri osiguranju zaštite svoje državne sigurnosti (vidi Leander protiv Švedske, izvještaj
Komisije od 1. maja 1985, stav 68, Serija A br. 116, str. 43).
Predmet Grande Oriente d’Italia di Palazzo Giustiniani protiv Italije (2. august 2001, Predstavka
br. 35972/97, stavovi 30-33), citiran u gornjem tekstu, daje ilustraciju primjene druge rečenice
člana 11, stav 2:
Sud naglašava da termin "zakonit" u ovoj rečenici aludira na isti koncept zakonitosti na koji se Kon-
305