Izvodi iz sudske prakse

Izvodi iz sudske prakse-Evropski sud za ljudska prava
aktivnošu za koju, u principu, država ne može biti odgovorna po Konvenciji.
Pravo da se pristupi sindikatu "za zaštitu svojih interesa" ne može se tumačiti tako da daje opće pravo
pristupanja sindikatu po sopstvenom izboru, neovisno o pravilima samog sindikata. U uživanju
prava po članu 11, stav 2, sindikati moraju imati slobodu da odlučuju, na osnovu sopstvenih sindikalnih
pravila, o pitanjima vezanim za primanje i isključivanje iz sindikata. Zaštita koju daje ova
odredba prvenstveno je zaštita od miješanja države.
Pravo na pristupanje se tiče i prava da se ne izjavi da li je neko već član neke organizacije. U
presudi Grande Oriente d’Italia di Palazzo Giustiniani protiv Italije (2. august 2001, Predstavka
br. 35972/97), udruženje podnosilac žalilo se na zakon koji je regija Marches usvojila, po kojem
se od kandidata za javne funkcije traži da izjave da ne pripadaju društvu Slobodnih masona.
Prije nego što je izjavio da takva mjera nije neophodna u demokratskom društvu, Sud je kazao
(stavovi 15-16):
Sud naglašava da se član 11 primjenjuje na udruženja, kao što su političke stranke (vidi presudu
Ujedinjena komunistička partija Turske i ostali protiv Turske od 30. januara 1998, Izvještaji o presudama
i odlukama 1998-I, and Socijalistička paritja i ostali protiv Turske, presuda od 25. maja 1998,
Izvještaji 1998-III). Generalno je već ukazao na to da "udruženje, uključujući i političke stranke,
nije isključeno iz zaštite koju daje Konvencija samo zato što vlasti smatraju da njegove aktivnosti
potkopavaju ustavne strukture države i traži nametanje restrikcija" (vidi u gornjem tekstu citiriranu
presudu Ujedinjena komunistička partija Turske i ostali, str. 17, stav 27). Sud je mišljenja da
se ovakvo razmišljanje i više odnosi na udruženje za koje se, kao u slučaju udruženja podnosioca,
ne sumnja da potkopava ustavne strukture. Uz to, i prije svega, Sud prihvata da date mjere mogu
nanijeti štetu udruženju podnosiocu – kako ono i tvrdi – u smislu gubitka članstva i prestiža.
Sud, shodno tome, zaključuje da je došlo do miješanja. Iz toga slijedi da udruženje podnosilac može
tvrditi da je žrtva navedenog kršenja i da, shodno tome, prigovori vlade moraju biti odbačeni.
Sud je dalje kazao (stavovi 25-26):
Princip proporcionalnosti traži da se uspostavi ravnoteža između zahtjeva ciljeva navedenih u članu
11, stav 2 Konvencije, i zahthjeva slobodnog uživanja slobode udruživanja. Uspostava pravične
ravnoteže ne smije rezultirati time što će pojedinac biti, na osnovu odbijanja za datu funkciju, biti
obeshrabren u uživanju prava na udruživanje u takvim prilikama.
[…] Sud smatra da je […] sloboda udruživanja od takvog značaja da ne može ni na koji način biti
ograničena, čak ni u pogledu kandidata za javnu funkciju, sve dok data osoba, na osnvu članstva u
nekom udruženju, ne izvrši neko neprihvatljivo djelo. Jasno je i da će udruženje snositi posljedice
odluka svojih članova. Ukratko, zabrana koja je predmet pritužbe, ma kako minimalna bila za
udruženje podnosioca, ne djeluje "neophodno u demokratskom društvu."
3. Pitanja posebno primjenjiva na sindikate
Sud je razmatrao dosta aspekata vezanih prvenstveno za sindikalne slobode.
302