Izvodi iz sudske prakse

Evropska Konvencija o ljudskim pravima
zatvorenicima ili da se u tom smislu "udružuju" sa drugim zatvorenicima. Shodno tome, Komisija
smatra da se ova pritužba mora odbaciti po članu 27, stav 2, kao ratione materiae nekompatibilna
sa odredbama Konvencije.
Restrikcije i ograničenja koja država nameće na slobodu okupljanja
U ranije pomenutom predmetu Rassemblement jurassien protiv Švicarske (ibid., str. 119,
stav 3, in fine) Komisija je odlučivala o zakonitosti sistema po kojem demonstracije podliježu
prethodnom odobrenju:
Kad se radi o [skupovima na javnim mjestima], podređivanje istih proceduri odobravanja u normalnim
okolnostima ne ugrožava suštinu ovog prava. Takva procedura je u skladu sa zahtjevima
člana 11, stav 1, samo zato što su vlasti u poziciji da osiguraju da skup proteče mirno, te, shodno
tome, ne predstavlja miješanje u uživanje samog prava.
Predemt Kršćani protiv rasizma i fašizma protiv Ujedinjenog Kraljevstva (pomenut u gornjem
tekstu, str. 150, stav 5) pokazuje okolnosti pod kojima je opća zabrana demonstracija na
određeni vremenski period zakonita po članu 11. Komisija je kazala:
Opća zabrana demonstracija može biti opravdana samo ako postoji realna opasnost od mogućnosti
da te demonstracije rezultiraju neredima koji se ne mogu spriječiti drugim, manje krutim mjerama.
U vezi s tim, vlasti moraju uzeti u obzir i efekat zabrane povorki koje same po sebi ne predstavljaju
opasnost po javni red. Samo ako nad negativnim aspektima takvih procesija na koje se zabrana
odnosi može prevagnuti pitanje sigurnosti, koje opravdava izdavanje zabrane, i ako ne postoji nikakva
mogućnost da se takvi neželjeni efekti zabrane izbjegnu preciznim postavljanjem zabrane u
smislu teritorijalne primjene i trajanja, takva se zabrana može smatrati neophodnom u smislu člana
11, stav 2, Konvencije.
Kao protuteža mogućnosti ukidanja ili ograničavanja slobode okupljanja, država ima pozitivnu
obavezu da dozvoli njeno djelotvorno uživanje. To posebno važi kad demonstratori dođu u
sukob sa svojim protivnicima. U predmetu Plattform "Ärzte für das Leben" protivAustrije (21.
juni 1988, Serija A br. 139, str. 12, stavovi 32 and 34), Sud je primijetio da:
Demonstracije mogu iritirati ili vrijeđati osobe koje su protiv ideja ili tvrdnji koje žele promovirati.
Učesnici, s druge strane, moraju biti u stanju da održe demonstracije bez straha da će biti izloženi
fizičkom nasilju svojih protivnika; takav strah mogao bi udruženja ili druge grupe sa zajedničkim
idejama ili interesima odvratiti od toga da otvoreno iznose svoja mišljenja o izuzetno kontroverznim
pitanjima koja se tiču cijele zajednice. U demokratiji, pravo na kontra-demonstracije ne može
se proširiti tako da onemogući uživanje prava na demonstracije.
Istinska, djelotvorna sloboda mirnog okupljanja ne može, shodno tome, biti svedena na puku obavezu
države da se ne miješa: čisto negativna koncepcija ne bi bila kompatibilna sa ciljem i svrhom
člana 11. Kao i član 8, član 11 ponekad traži poduzimanje pozitivnih mjera, čak, ako je potrebno, i
u sferi odnosa između pojedinaca (vidi, mutatis mutandis, the X. and Y. protiv Holandije, presuda
od 26. marta 1985, Serija A br. 91, str. 11, stav 23).
Sud je dalje ukazao:
295