Izvodi iz sudske prakse

Evropska Konvencija o ljudskim pravima
njeno objelodanjivanje dozvoljeno, onda osuda podnosilaca samo zato što su objavili dokument u
kojem je sadržana ta informacija, konkretno poreseku prijavu, ne može biti opravdana po članu
10. U suštini, taj član prepušta novinarima da odluče da li je nepohodno ili nije reproducirati takve
dokumetne da bi se osigurao kredibilitet. Time se štiti pravo novinara da objavljuju informacije o
pitanjima od općeg interesa, pod uslovom da djeluju dobronamjerno i uz tačan činjenični osnovi,
te da pružaju "pouzdane i precizne" informacije u skladu sa novinarskom etikom (vidi, naročito,
presudu Goodwin citiranu u gornjem tekstu, str. 500, stav 39; presudu Schwabe protiv Austrije od
28. augusta 1992, Serija A br. 242-B, str. 34, stav 34; i, kao primjer suprotnog zaključka na osnovu
činjenica, presudu Prager i Oberschlick citiranu u gornjem tekstu, str. 18, stav 37).
U ovom predmetu, Sud primjećuje da ni izvještaj gospode Fressoza i Roirea o datim događajima, niti
njihova dobronamjernost, nisu dovedeni u pitanje. Gospodin Roire, koji je potvrdio autentičnost
poreske prijave, djelovao je u skladu sa standardima njegove profesije novinara. Svrha objavljivanja
dijelova svakog dokumenta bila je da se potkrijepi ono što je rečeno u samom članku. Objavljivanje
poreske prijave je, shodno tome, bilo relevantno ne samo za temu, već i za kredibilited datih informacija.
Ukratko, po mišljenju Suda, nije bilo razumnog odnosa proporcionalnosti između legitimnog cilja
koji se želio ostvariti osudom novinara i sredstva kojim se taj cilj ostvarivao, obzirom na interes
demokratskog društva da osigura i čuva slobodu štampe. Stoga se radi o kršenju člana 10 Konvencije.
293