Izvodi iz sudske prakse

Izvodi iz sudske prakse-Evropski sud za ljudska prava
Zaštita novinarskih izvora
Član 10 Konvencije u principu štiti novinare od prisile ili naredbe da otkrivaju svoje izvore.
U presudi Goodwin protiv Ujedinjenog Kraljevstva (27. mart 1996, Izvještaji o presudama
i odlukama 1996-II, str. 500 i 502, stavovi 39 i 45) podnosiocu se telefonom obratila osoba
koja mu je dala informacije o financijskim problemima kompanije Tetra Ltd. Informacije su
potjecale iz povjerljivog poslovnog plana koji je, kako je izgledalo, bio ukraden. Podnosilac je
insistirao na tome da nije znao da su informacije bile iz ukradenog ili povjerljivog dokumenta.
Tetra je tražila nalog o zabrani objavljivanja informacija iz tog plana. Viši sud je to odobrio.
Nakon izdavanja naloga, Viši sud je podnosiocu naložio da otkrije identitet izvora. U pogledu
naloga da otkrije izvor, Sud je smatrao:
Zaštita novinarskih izvora jedan je od osnovnih uslova za slobodu štampe, što se odražava i u zakonima
i u profesionalnim kodeksima ponašanja u jednom broju država članica, i kako je potvrđeno
u nekoliko međunarodnih instrumenata o novinarskoj slobodi (vidi, između ostalog, Rezoluciju
o novinarskoj slobodi i ljudskim pravima, usvojenu na 4. ministarskoj konferenciji o politici masmedija
(Prag, 7-8. decembar 1994) i Rezoluciju o povjerljivosti novinarskih izvora, koju je usvojio
Evropski parlament, 18. januar 1994, Zvanična publikacija Evropskih zajednica br. C 44/34). Bez
takve zaštite moglo bi doći do odvraćanja izvora od pružanja pomoći novinarima u informiranju
javnosti o pitanjima od javnog interesa. Rezultat bi bio potkopavanje uloge stražara javnosti i
a mogućnost štampe da daje tačne i pouzdane informacije mogla bi trpiti negativne posljedice.
Obzirom na značaj zaštite novinarskih izbora za slobodu štampe u demokratskom društvu, kao
i na potencijalno onesposobljavajući efekat koji nalog za obznanjivanje izvora ima po uživanje te
slobode, takva mjera ne može biti kompatibilna sa članom 10 Konvencije, osim ako nije opravdana
preovladavajućim zahthjevima javnog interesa.
U ovom slučaju je Sud zaključio da:
Na osnovu činjenica u ovom predmetu, Sud ne može doći do zaključka da da su interesi kompanije
Tetra da se, kroz postupak protiv izvora, eliminara postojeća prijetnja od štete koja bi mogla nastati
širenjem povjerljivih informacija na bilo koji način osim preko štampe, da dobije kompenzaciju
i da otkrije nelojalnog uposlenika ili kolaboratora, bili, čak i kumulativno gledano, dovoljni da
prevagnu nad vitalnim javnim interesom da se zaštiti podnosiočev novinarski izvor. Sud, shodno
tome, ne smatra da dalja svrha naloga o objelodanjivanju, kad se mjeri naspram standarda koje
nameće Konvencija, predstavlja preovladavajući zahtjev interesa javnosti.
[…]
Shodno tome, Sud zaključuje da i nalog kojim se od podnosioca traži da otkrije svoj izvor, i novčana
kazna koja mu je izrečena jer je odbio da to uradi, predstavljaju kršenje njegovog prava na slobodu
izražavanja po članu 10.
Što se tiče osude novinara za primanje fotokopija poreskih prijava, pribavljenih, suprotono
profesionalnoj tajnosti, od neidentificiranog poreskog službenika, i njihovo objavljivanje u
novinama, može se osvrnuti na presudu Fressoz i Roire protiv Francuske [GC] (21. januar
1999, No. 29183/95, stav 54, ECHR 1999-I, stavovi 54-56), gdje je Sud kazao:
Ako je, kako se vlada složila, informacija o godišnjem prihodu gospodina Calveta bila zakonita, a
292